Prekrasan usprkos svemu - momjanski kaštel Rota do danas nije adekvatno saniran i zašticen, a mnoge ce zacuditi cinjenica da nema ni status zašticenog kulturnog dobra! Zub vremena i vremenske prilike su neumoljivi i vrijedna gradevina, kamen po kamen, polako propada. Što se i zašto ceka, što je dosad poduzeto i koliko je sredstava uloženo u njeno spašavanje te kakva je buducnost ocekuje pitali smo bujsku dogradonacelnicu Mariannu Jelicich Buic.
- U posljednjih deset godina za kaštel Rota je utrošeno približno cetiristo tisuca kuna, najvecim dijelom dobivenih od talijanske regije Veneto i Istarske županije, Ministarstva kulture, dok je Grad izdvojio desetak tisuca kuna. Dio, oko 80 tisuca, iskorišten je 2001. za elaborat arhitektonskog rješenja s konzervatorskim smjernicama i idejnim projektom, od kojeg se na posljetku odustalo jer je vjerojatno zakljuceno da je preskup i suviše megalomanski. Ukljucivao je, naime, potpunu rekonstrukciju dvorca sa sadržajima poput izložbenog prostora i caffe bara, ispricala je Jelicich Buic.
Osim toga, izvršena su geodetska snimanja i dosnimavanja. Najviše je novca, ipak, utrošeno za saniranje, cišcenje i održavanje samih ostataka gradevine i, prvenstveno, pristupnog puta. Prije pet godina prilaz je ureden, ali kasnije nije redovito održavan pa je za svaku novu intervenciju bilo potrebno ponovno krciti raslinje, a pristup je i dalje vrlo otežan.
U tijeku su završna geotehnicka istraživanja stijene, za što je zadužena zagrebacka tvrtka Geoexpert. Pokrenula ih je prethodna gradska vlast, a regija Veneto je 2009. odobrila 140 tisuca kuna koje je moguce iskoristiti iskljucivo za tu namjenu.
"Rezultat toga ce biti elaborat koji ce nam reci na koji nacin sanirati stijenu da se ona u buducnosti ne bi urušila", kaže dogradonacelnica.
Tek prošle godine Grad Buje se uknjižio na polovicu kaštela, odnosno katastarsku cesticu na kojoj se on nalazi, što se do tada vodilo kao društveno vlasništvo.
- Trenutno je naš najvažniji zadatak imovinskopravno riješiti i drugu polovicu za koju smo pokrenuli ostavinski postupak. Za taj dio je navedeno desetak vlasnika koji su živjeli krajem 19. stoljeca, nemaju nasljednike ili im je vrlo teško uci u trag. Taj smo zadatak dobili od Istarske županije koja je u više navrata htjela kaštel kandidirati za evropske fondove, poput REVITAS-a, medutim upravo zbog problema vlasništva to nije bilo moguce, naglasila je Jelicich Buic.
- Pitanje vlasništva je dosad vjerojatno bilo kocnica i za uvrštenje dvorca u popis zašticenih kulturnih dobara, pod ingerencijom Ministarstva kulture. Cim riješimo imovinskopravne odnose, pokrenut cemo postupak za uvrštenje, za što smo vec otvorili urudžbeni broj pri Konzervatorskom odjelu u Puli, najavila je Jelicich Buic.
Istovremeno Grad, na osnovi izradenog elaborata i konzultacija sa staticarima i konzervatorima, namjerava izvršiti prvu, zahtjevniju od dvije faze sanacije i zaštite. Osigurati kvalitetan pristup, plombirati, odnosno fiksirati preostale zidove te kulu opasati prstenima i prekriti je bakrenim krovom, da se ne bi rastvorila i urušila. Procjenjuje se da ce za taj dio biti potrebno oko 700 tisuca kuna, a zahtjevi za sufinanciranje su vec upuceni Ministarstvu kulture, Istarskoj županiji i regiji Veneto. (Kristina FLEGAR)
Kozlovic: Da su grofovi tom dinamikom gradili kaštel...
S obzirom na dosadašnji tijek dogadanja, Edi Kozlovic, momjanski
vijecnik u bujskom vijecu, skeptican je prema planiranoj sanaciji i
zaštiti kaštela Rota, kao i prema predvidenom iznosu potrebnom za prvu
fazu od 700 tisuca kuna.
- Da su pokojni grofovi gradili kaštel dinamikom kojom ga mi
saniramo, ostali bi na geološkim istraživanjima i on nikad ne bi bio
sagraden! Deset godina smo kosili travu, sjekli gražu, stavili jednu
sajlu, vratili na mjesto nekoliko kamena i netko je nešto mjerio, a
potrošili smo 400 tisuca kuna. I još uvijek nemamo geološke podloge za
potrebne radove, komentirao je Kozlovic.