Zahvaljujući se spasiteljima svoga oca, Mariji Crnobori, Ernestu Radetiću, Mati Ujeviću i Lavu Znidarčiću, prekjučer je Maroje Mihovilović predstavio vrijednu i obimnu knjigu "Mi djeca Solferina", povijesnu kroniku svoje obitelji, s naglaskom na najteže životne dionice svog oca, velikog istarskog novinara i antifašista Ive Mihovilovića, koji je kasnije u Večernjem listu pisao popularne vanjskopolitičke komentare pod pseudonimom Spectator.
Dramatičan život
Jasno i u svega par minuta, društvene prilike koje su vladale u 19. stoljeću i koje su prethodile rođenju Ive Mihovilovića 1905. godine u Premanturi približio je povjesničar Andrej Bader, ispričavši i životni put ovog poznatog istarskog urednika i novinara, posebno tijekom 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća, kada uređuje emigrantske novine "Istarska riječ" (1926.), nešto kasnije "Istru" odnosno zagrebačke "Novosti", otkud ga ustaše izbacuju 1940. godine.
- Moj je otac bio vrlo blag, dobar čovjek, i prema nama djeci, no nije nam pričao o svojim zatvorskim iskustvima, iako sam bio jako dobar s ocem, kazao je Maroje Mihovilović, također rasni novinar, suosnivač Globusa i Nacionala.
Istražujući život svojeg oca, on je bio iznenađen kada je otkrio koliko je dramatičan bio život njegova oca te bio dirnut otkrivši koliko je bila snažna solidarnost Istrana u raznim fazama života svog oca, bilo da je on pomagao drugim Istranima, bilo da su oni njemu pomagali.
Mučen i lažno optuživan
Triput je Ive bio u tršćanskom zatvoru, no posebno je dramatično bilo je razdoblje dok se krajem 1944. i tijekom 1945. nalazio prvo u ustaškom, a zatim u udbaškom zatvoru, gdje je bio silno mučen i lažno optuživan, najvjerojatnije zbog veza koje je za rata tajno uspostavljao između partizana i HSS-a.
- Moj je otac znao imati noćne more; vikao je usred noći, a moja ga je majka smirivala, kazao je Maroje.
U najkritičnijem trenutku života, par sati prije nego što je trebao biti odveden na stratište, život mu je spasio istarski književnik Ernest Radetić, klerikalni, desno orijentiran hrvatski rodoljub s kojim je njegov otac bio u lošim odnosima. Tim je dramatičnija priča zbog toga jer Ive Mihovilović nije sve do svoje smrti znao da ga je spasio upravo Ernest Radetić. Njihova je netrpeljivost, inače, trajala otkad ga je Ive zamijenio na funkciji glavnog urednika emigrantskog lista "Istra". (Z. ANGELESKI)