U sjeni MOL-ove ponude za kupnju osam posto dionica Ine i Vladine reakcije kojom želi sprijeciti tu madarsku tvrtku da postane vecinski vlasnik Ine ostali su pregovori o buducnosti plinskog biznisa, odnosno Inine tvrtke Prirodni plin koja se bavi uvozom i trgovinom plina u Hrvatskoj.
To je poduzece, prema dogovoru Vlade i MOL-a, od Ine trebala otkupiti država za oko 700 milijuna kuna prije gotovo dvije godine, no s promjenom na celu Vlade od toga se odustalo i ugovor je stavljen na cekanje.
Zauzvrat je Ina dobila ubrzano povecanje cijena plina, a Vlada je potpisala i to da ce do 2015. sporije rasti naknada koju Ini naplacuje za eksploataciju plina u Hrvatskoj. Rok u kojem je odgoda vrijedila istekao je prije dva tjedna, a Vlada i MOL, kako se cini, nisu ništa bliže dogovoru.
Sada ga trenutno opterecuje i rat oko dionica Ine, u koji se dijelom krenulo i zbog toga što oko plina nije bio moguc sporazum. Da stvar bude dodatno komplicirana, Ina traži od Vlade novo poskupljenje plina, a u više navrata isticalo se da bi ono trebalo biti 40 posto.
U tom klupku problema, dodatni je i to što u Vladi, potvrdilo nam je nekoliko izvora, nisu odlucili žele li zapravo preuzeti plinski biznis i sami diktirati cijenu tog energenta u Hrvatskoj, što bi znacilo i da se vracaju dogovoru iz Sanaderovog vremena, ili ce u potpunosti prepustiti uvoz i trgovinu plina Ini, odnosno MOL-u.
Ako uspiju sprijeciti MOL da postigne vecinski paket u Ini, u Vladi ce, uvjereni su, ponovno vratiti kontrolu i nad trgovinom plina, ali ako se MOL domogne više od 50 posto dionica Ine, država ce, ako ne preuzme trgovinu plinom, izgubiti i taj segment.
Sredstvo pritiska
Pojedini clanovi Vlade priznaju nam da bi za državu možda bilo dobro preuzeti trgovinu plinom, ali da je trenutno za to najgori trenutak jer bi to sada državu najviše koštalo, možda i dvije milijarde kuna. Ako želi preuzeti prirodni plin, država mora platiti sve kolicine plina u skladištima koje drži Ina, a tog novca trenutno nema.
No, MOL je u pregovore krenuo s najjacim oružjem i od Hrvatske, priznalo nam je to nekoliko clanova Vlade, traži odštetu, odnosno placanje penala zato što se dvije godine nije držala dogovora o preuzimanju tvrtke Prirodni plin.
I sami clanovi Vlade priznaju da MOL ima pravo na takav zahtjev, ali vjeruju da ce od njega odustati jer im je samo sredstvo pritiska da bi ostvarili željeno poskupljenje plina i zadržali što niže naknade za eksploataciju plina. Na pitanje o kolikom se odštetnom zahtjevu radi, naši sugovornici iz Vlade odgovaraju da može biti rijec o nekoliko desetaka do nekoliko stotina milijuna kuna.
Uz to, u Vladi su ljuti i na Ininu odluku da za uvoz plina raspiše natjecaj i tako prekine desetljeca tradicije u kojima je Ina plin uvozila iz Rusije, odnosno kupovala ga od Gazproma. Uz tu tvrtku, s kojom Hrvatska ima ugovor o kupnji plina koji istjece 31. prosinca, na natjecaj su se javili MOL i EON.
Otegnuti pregovori
U Vladi su uvjereni da je natjecaj i raspisan baš zbog toga što su MOL-ova skladišta plina u Madarskoj puna, ali strepe od toga što ce biti ako Rusi Europi ponovno obustave opskrbu plinom i hoce li tada EON ili MOL isporucivati plin Hrvatskoj ili ce opskrbljivati svoja tržišta.
- Mi gubimo jedan od strateških ugovora s Rusima. Za Ruse to nije bio ugovor s Inom, nego s Hrvatskom i mi smo na tome mogli dalje graditi dobre odnose. Osim toga, hrvatsko je izaslanstvo u ožujku, kad je premijerka Jadranka Kosor bila u službenom posjetu predsjedniku Vladimiru Putinu, razgovaralo i dogovorilo povecanje kolicina uvoznog plina iz Rusije, a Ina se sada igra s tim za državu strateškim ugovorom, kaže naš sugovornik iz Vlade.
Sve to, istice naš izvor, opteretilo je i otegnulo pregovore, ali i natjeralo hrvatsku stranu da pocne oštrije pregovarati, odnosno da napusti partnerski stav, na što, zasad, Madari, kako se cini, imaju jake odgovore.
Priznaje naš izvor i da je zbog stalnog mijenjanja strategije Hrvatska u težem položaju, koji nimalo ne olakšava ni cinjenica da država nema novac i da zbog toga ne može odvojiti dvije milijarde kuna i preuzeti tvrtku koja ce još barem dvije godine, dok cijene plina ne postanu tržišne, stvarati gubitak.