Neočekivana afera s navodnim tajnim praćenjem poznatog političkog analitičara Davora Gjenera uzbudila je, ali i podijelila hrvatsku javnost. Sam Gjenero kaže kako cijela afera, koja je započela još prije godinu dana, nije trebala izaći u medije.
- Nezadovoljan sam što je priča o mom prisluškivanju i praćenju izašla u javnost. Pretpostavljao sam da će javnost reagirati s nevjericom, te da stvarnog odjeka neće biti, kaže Gjenero. Dva su za to razloga - jako velik broj građana uvjeren je da sam izašao u javnost s tom aferom kako bi skrenuo pažnju na sebe, a i dosta im je političkih afera. Osim toga, cijela priča izašla je u medije nekoliko dana prije odluke o smjeni šefa Sigurnosno-obavještajne agencije Dragana Lozančića, o kojoj odlučuju predsjednica Republike i premijer.
- Poslužili ste kao moneta za potkusurivanje?
- Da, tema je instrumentalizirana i jasno je da će u trenutku donošenja političke odluke Lozančić biti smijenjen. U mom slučaju ne radi se o njemu, nego o njegovom političkom nalogodavcu Zoranu Milanoviću, ali na taj dio priče nitko se ne osvrće. Nema nikakvog rezultata od čitave medijske halabuke koja je trajala danima.
- SOA je u svojem priopćenju za javnost istakla kako nema načina da bilo koji političar kroz sustav naredi praćenje neke osobe. U Vašem slučaju, ipak, radi se o navodnom kršenju pravila, o izvansistemskom događaju?
- Tvrdim da se odluka o tome da me stave pod mjere donesena u neposrednom kontaktu bivšeg premijera i šefa SOE, koja ne osporava da su me pratili. Ja nisam u posjedu nikakvih povjerljivih podataka i ne radim na osjetljivim poslovima, te je jasno kako inicijativa da me se stavi pod mjere nije došla iz sustava službe. Na to se došlo u neposrednoj vezi ravnatelja službe i njegova biciklističkog partnera Zorana Milanovića.
- Možete li to dokazati?
- Naravno da ne mogu. Ali, kada se zna što se sve događalo to je potpuno evidentno. No, ponavljam - od cijele afere nikakve koristi neće biti. Kada su me iz jednog dnevnog lista upitali znam li da sam praćen, rekao sam da znam, ali od svega je nulta korist.
- Jeste li jedina žrtva SOA-e, ili drugih sigurnosnih službi?
- Očito je kako se PNUSKOK češće koristio od SOE za te potrebe. Imamo primjer Slavka Linića, čija je obitelj kontrolirana na taj način. Očito je kako Milanović ne oklijeva od bilo čega kada je u pitanju napad na političke protivnike. Pogledajmo samo posljednji napad na Rajka Ostojića, za kojeg tvrdi kako ga je namjestio za šefa klinike na zagrebačkom KBC Rebro. To znači da Milanović kontrolira mrežu stranačkih poslušnika u raznim institucijama, što se izravno protivi, primjerice, zakonu o političkim strankama.
- Koliko afera u čijem ste središtu podsjeća na slučajeve iz devedesetih godina, kada je tajna policija prisluškivala i pratila opoziciju, novinare i sindikalne lidere?
- Tada su nas sve pratili, ali od tog vremena odmiče nas samo jedna činjenica - znali smo da se to događa i nitko se nije ozbiljno iznenadio kada se to potvrdilo. Znali smo da je to cijena javnog djelovanja i bili smo je spremni platiti. Ali, danas nismo očekivali takve mjere. Nakon slučaja zastrašivanja novinarke Helene Puljiz činilo se kako su službe pod kontrolom. Ipak, u posljednje vrijeme događaju se neugodne stvari, poput probijanja obavještajnog identiteta Mirka Raškovića, ili nadzora komunikacija predsjednice Republike.
- Možemo li od nove vlasti HDZ-a i Mosta očekivati da nastavi s takvom praksom?
- Nadam se da ne. Iako Tomislava Karamarka sustavno predstavljaju kao obavještajca, on je u tom sustavu radio pristojan posao. Uspoređuju ga s Putinom, a prije bi se moglo reći kako je on radio posao Sarkozyja, ili Kinkela, političara koji kontrolira obavještajni sustav i represivni aparat. U Karamarkovo vrijeme nije bilo ovakvih afera i upletanja policije u politiku. Doduše, bilo je to u vrijeme konfliktne suradnje Ive Sanadera i Stjepana Mesića, gdje je Karamarko mogao konsolidirati službu o trenutku kad se ta dvojica nisu mogli dogovoriti o njihovoj zloporabi. (Dubravko GRAKALIĆ)