Međunarodni filmski festival u Torontu održan je od 7. do 17. rujna. Ova manifestacija postala je prevelika, pa su organizatori poslušali kritike koje su im stizale od strane publike, medija i filmske industrije smanjivši broj filmova na ovogodišnjem 42. izdanju. TIFF je i dalje ostao jedan od najvećih svjetskih festivala: ove godine prikazano je 255 igranih filmova, od čega čak 147 svjetskih premijera, i 84 kratka filma u 14 programskih sekcija. Programski koncept ugodnog balansiranja između pretendenata na Oscare, holivudskih "red carpet" atrakcija, nezavisne produkcije, filmova dokazanih autora i ponajboljih naslova međunarodne produkcije - uspješna je formula koja se neće mijenjati.
Svjetsku premijeru na TIFF-u imao je biografski dokumentarac naslovljen "Eric Clapton": A Life In 12 Bars", u režiji Lili Fini Zanuck, a zanimljivo je da je upravo Clapton inicirao snimanje ovog filma.
- Neke dijelove nije mi bilo jednostavno gledati i ponovno proživljavati te trenutke, ali drago mi je da sam imao prilike vidjeti samoga sebe ovako "u cugu" od početka do kraja - otkrio je svoje osjećaje Eric Clapton na tiskovnoj konferenciji u Torontu, nakon što je prvi put pogledao dokumentarac koji otkriva i mračnu stranu njegova života i bogate karijere, dodajući: "Možda je malo previše emocija, ali moram vam priznati da se dosta toga i ne sjećam. Najdraži mi je posljednji dio filma, u kojem vidim osmijeh na svom licu prvi put u životu nakon dugo vremena - kazao je Clapton.
Ne čudi da se legendarni glazbenik "ne sjeća" dijela svojeg života i da s intimnim zadovoljstvom izdvaja upravo osmijeh koji mu se vratio nakon dugo godina borbe s ovisnošću o heroinu i alkoholu:
"Taj dio života je iza mene, nisam popio kap alkohola već jako dugo. Ali moram vam reći da je prvih deset godina odvikavanja bilo teško, bio je to spor proces."
Obiteljska tragedija
Uz ovisničke demone, Clapton se u jednom trenutku svoga života suočio i s obiteljskom tragedijom: 1991. godine padom s 53. kata stana na Manhattanu smrtno je stradao njegov četiri i pol godine star sin Conor, a ta je tragedija inspirirala Claptona da napiše "Tears In Heaven", jedan od najvećih hitova u njegovoj karijeri. "Kad sam postao otac, shvatio sam da je to važan trenutak u mom životu i očajno sam želio činiti sve kako treba", priznaje slavni engleski glazbenik, koji je nakon tragičnog gubitka sina danas otac četiri kćeri, a od prije nekoliko godina i djed.
- Bio sam svjestan velike odgovornosti i činjenice da se uz život glazbenika moram prilagoditi i životu oca. Moja obitelj je moja ostavština, ali istovremeno nisam mogao zanemariti glazbu koja je dio mene. I moja karijera i moja glazba su moja ostavština, ali i ostavština svih onih koji su me inspirirali. Zapravo ja sebe vidim kao glasnika - pomalo skromno izjavio je jedan od najutjecajnijih i najvažnijih blues i rock gitarista u povijesti, tekstopisac i pjevač koji je prije impresivne solo karijere, koja i danas traje, bio član velikih bendova poput The Yardbirds i Cream, koji se smatra i prvom uspješnom supergrupom koju su uz Claptona činili bubnjar Ginger Baker i basist Jack Bruce, te autor niza evergreena među kojima su najpoznatiji "Wonderful Tonight", "Cocaine", "Layla", "I Shot The Sheriff", "Lay Down Sally" i već spomenuti "Tears In Heaven".
Životne stranputice
Clapton je kazao da je znao da njegov život pruža dovoljno materijala za jedan zanimljiv dokumentarac, ali nije htio da netko drugi napravi taj film nakon njegove smrti: "Htio sam sačuvati integritet i zato sam predložio Lili da ga sad snimimo" - rekao je slavni glazbenik koji se, pored lijepih trenutaka i životnih uspjeha u filmu, nije libio otvoreno prikazati i stranputice kojima je kročio, ali je otkrio i da se srami svojih mlađih dana u počecima karijere.
- Sve što sam lupetao i kako sam se ponašao prije nego sam prestao piti, nije baš za pohvalu. Bio sam arogantan i umišljen, mislio sam da sam "popio" svu pamet svijeta, a danas kad sam stariji i zreliji znam da ništa ne znam. Nije mi ugodno vidjeti se takvim u filmu, ali to je dio moga života. Htio sam pokazati da ispod svog tog kaosa i vlastitih pogrešaka i dalje egzistira jedan odgovoran i pristojan čovjek koji se zna ponašati civilizirano - osvrnuo se Clapton.
A taj današnji zreliji i civiliziraniji Clapton i u svojoj 73. godini izgleda upravo sjajno - bore se ne vide, gusta kosa još se opire potpuno sijedima, a njegov rokerski mlađahni duh skladno nadopunjava i "casual" izgled: traperice, bijela majica, traper košulja, rokersko prstenje na desnoj ruci, brada "stara" nekoliko dana. Tek se iza prepoznatljivih naočala velikih okvira skrivaju "starački umorni" podočnjaci koji otkrivaju zrele godine.
"Imam još četiri dogovorena nastupa i to je to! Doduše to ponavljam od svoje sedamnaeste godine, ali mislim da je vrijeme", izjavio je ne baš uvjerljivo Clapton "najavljujući" završetak karijere, u što nitko ne vjeruje. Na kraju je zaključio: "Shvatio sam nedavno da čak i ako prestanem svirati, mogu do kraja života uživati u slušanju glazbe. To bi mi bilo više nego dovoljno." (Iz Toronta Stjepan HUNDIĆ)