Za razliku od 2009. godine kad su sezonu također otvorili protiv Dinama na Maksimiru, te ubilježili najteži prvoligaški poraz (7:1), nogometaši Istre 1961 danas su imali za čime žaliti! Iako su i ovom prilikom poraženi, teško se oteti dojmu da su uz svega malo više prisebnosti u napadu mogli itekako zagorčati život ''modrima'', a to je utisak koji ''zeleno-žuti'' nisu često ostavljali na zagrebačkom stadionu. Međutim, nekoliko propuštenih prigoda Dinamo je uspio na vrijeme kazniti, te slavodobitno krenuti u lov na Riječane.
Naravno, bio je domaćin i jučer dominantniji u posjedu, te češće dolazio u završnicu, što je shodno razlikama u individualnoj kvaliteti momčadi. No, iako je od početka prijetio, najviše udarcima s distance, ipak je pravi pritisak Dinama bio tek sporadičan. A s druge strane…
''Zeleno-žuta'' škvadra već je u prvih pola sata propustila dvije izgledne prilike za pogodak! Oba je puta neuspješan bio novi napadač, Ukrajinac Ivan Matjaž. Prvi udarac glavom izvrsno mu je obranio Livaković, već u trećoj minuti, a u tridesetoj se našao u sličnoj poziciji i nije dobro naciljao. S razlogom se pulska klupa, koja je osjećajno proživljavala svaku od takvih situacija, kolektivno hvatala za glavu.
Pejin ostao nijem
Kažnjeni su gosti u međuvremenu, i to vrlo surovo – jedan od spomenutih udaraca iz daljine, onaj Nikola More iz 22. minute, poput projektila je odsjeo u mreži, a onda je pet minuta prije odlaska na odmor koban bio i prekid, odnosno Benkovićev vrlo neobičan skok poslije kornera. Primili su Puljani dva pogotka za kakve se običava reći da su ''pali gotovo ni iz čega''.
Nasuprot tome, nisu plakali samo za dvije Matjaževe šanse, jer odradili su i još nekoliko odličnih transformacija, pa kreirali i dvije situacije opasne u kojima se Gržan pokušao izboriti za kazneni udarac. Prvi je put pomalo potencirao pad u obećavajućoj situaciji, dok je u drugom navratu lukavo sačekao da ga protivnik obori s leđa, no sudac Pejin nije vidio prekršaj ni u jednoj od tih prigoda.
Najviše su opasnosti, dakle, kreirala pulska krila, Šime Gržan i preporođeni Tome Kitanovski, kojeg je Raić Sudar s razlogom poslao na desno krilo, a ne na lijevi bok kao što je dao naslutiti prije utakmice. Iznenadio je pulski trener tom odlukom, koja je značila i da će Prelčec na poziciju zadnjeg veznog, odakle se Mitrevski vratio uz bok Gojkoviću, istisnuvši Bertošu na prirodniji mu lijevi bok.
Prilika Kitanovskog
Već početkom drugog poluvremena, upravo u režiji Gržana i Kitanovskog, propustili su se Puljani rezultatski ''vratiti u igru''. Bio je to idealan trenutak za takvo što, no prvo Kitanovski nije uspio nadmudriti Livakovića, a onda je Dinamov vratar sjajno obranio pokušaj Gržana.
Iako su im propuštene prigode nudile vjeru da se mogu izvući iz nezavidne situacije, s protokom vremena ''zeleno-žuti'' su sve više morali riskirati, a to je Dinamo vješto koristio. Ne i iskoristio, jer u nekoliko opasnih kontranapada nisu zabili treći pogodak, što zahvaljujući Ivušiću, što vlastitoj dekoncentraciji. No, oni za svoje promašaje, za razliku od Puljana, nakon dvoboja nisu marili. To je razlika koja vrijedi tri boda na početnom kontu. (Dameo RAMIĆ-KOVAČIĆ)