Poput klavirskog dua na jednom klaviru, predstavile su mlade riječke književnice Tea Tulić i Željka Horvat Čeč svoje autobiografske romane na posljednjoj književnoj večeri iz programa Mjeseca hrvatske knjige održanoj u Gradskoj knjižnici Umag. U znalačkom i opuštenom razgovoru s Nevenom Ušumovićem, ravnateljem Knjižnice, publici je Tea Tulić predstavila roman "Maksimum jata", a Željka Horvat Čeč "4 brave".
Roman atmosfere u neimenovanoj Rijeci
Uvodno je Ušumović povukao poveznicu između autorica istaknuvši da ih veže zajednički prostor i književna scena Rijeke te prisutnost linije odrastanja u romanu. Knjigu "Maksimum jata" predstavio je kao roman otvorene, eksperimentalne forme, nedefinirane poetske proze, koja neće puniti tržišne police knjiga, ali će zasigurno pronaći put do čitatelja koji vole drugačije forme od onih ustaljenih, i nešto sasvim novo.
- Zanimljivo je da se fragmenti knjige mogu osamostaliti kao poetski ulomci, brišući granice koje čitatelj očekuje u publicističkom romanu. Autorica, Tea Tulić, izvrtanjem perspektive, u satiričkom tonu, groteskno, ali duboko, promišlja okrutnu socio-političku stvarnost u ljudskom kolektivu danas, metaforički rečeno jatu, gdje se čitavo vrijeme kroz život i međusobne odnose ljudi u njezinom gradu, neimenovanoj, ali prepoznatljivoj Rijeci, sluti tjeskobno ozračje, ekonomska, klimatska i socijalna apokalipsa, koja će kao potop preplaviti grad, naveo je Ušumović, zaključivši da je ovaj tanušni roman atmosfere, stanja u prostoru, ustvari, veliki roman izazova u angažiranoj književnosti.
Na pitanje Ušumovića što je htjela postići pisanjem ove knjige i što je skrovito u značenju samog naslova, Tulić je iskreno odgovorila da ju je uspjeh prvoobjavljene knjige "izblesirao", nakon čega se trebala odmaknuti od nje, očistiti od još većih očekivanja, stoga je boraveći neko vrijeme u vakumu književne "apstinencije" tražila nove izazove i spisateljske avanture sve dok nije osjetila ponovni zov za slobodom stvaralaštva.
- Na knjizi sam radila dvije godine, iako u njoj ima najviše ptica i drugih životinja, aluzija mog naslova na jato odnosi se na današnji ljudski kolektiv smješten u kontekstu divljih, neoliberalnih kapitalističkih odnosa koji su snašli moj grad i državu, svodeći ljudski život na životinjski, pa se u knjizi preslikavaju životinje u ljude i obrnuto. Život je za mnoge postao borba za preživljavanje, jači jedu slabije, a stanovi, koji bi trebali biti utočišta, nerijetko su mjesta straha i nesigurnosti, zbog hipoteka i ovrha nad njima i, "hraneći" se svojim stanarima, tako postaju ljudožderi, pojasnila je slikovito Tulić.
O okrutnosti malih sredina iz perspektive djeteta
Razgovor je nastavljen predstavljanjem drugog naslova knjige "4 brave", autorice Željke Horvat Čeč, koju je Ušumović najavio kao "gošću koja nas vraća u Međimurje, u 'devedesete godine prošlog stoljeća".
Predstavljajući autoricu i njezin roman koji kroz fikciju upliće autobiografske elemente, Ušumović je kazao da tu "infantilna pripovjedačica iz perspektive djevojčice opisuje svoje problematično odrastanje u ateističkoj obitelji u vrijeme Domovinskog rata, provlačeći u njemu niz crno humornih elementa koji u očima djeteta ne djeluju prijeteće, a odrasli čitatelj lako može shvatiti da je riječ o vrlo ozbiljnim temama i šokantnoj knjizi"
- Promišljajući o djetinjstvu, u razgovorima "zavrtimo" uvijek iste priče. Moje su zaista bizarne, ali su jedine u kojima sam odrastala tih dana, a dok si dijete stvari prihvaćaš onakvima kakve jesu, obratila se publici Horvat Čeč, nastavljajući s tvrdnjom da je pišući knjigu nisu zanimale te priče, ni granice vlastite boli, već sjećanja koja su utjecala na njezin rast i razvoj.
- Moja knjiga opisuje odrastanje glavne junakinje, šestogodišnje djevojčice u jednom međimurskom selu, u kojem je neprihvaćena od sredine jer su njezini roditelji bili ateisti, bivši članovi Saveza komunista i držali su na zidu sliku druga Tita. Kroz dokumentirane, izvorne školske zadaće, sačuvana prijeteća pisma svojim roditeljima, bizarne scene lovačkih rituala, susrete sa svećenikom, prekrštavanje malog Jovice u Ivana, nogometne utakmice u kojima je junakinja gradila muški identitet zbog samoobrane, oslikana je okrutnost malih sredina u kojima prevladava licemjerje, ne tolerira se drugačijost i vlada dvoličan odnos prema smrti, opisivala je Horvat Čeč.
Nakon pročitanog ulomka iz knjige u kojem su opisane scene o podjeli lovačkih "trofeja", mesa srnetine, fazana i zeca, gdje je mala junakinja nevino konstatirala kako su se liječnicima iz većih gradova nosile veće količine mesa (...ovima iz Čakovca je bila dovoljna patka ili kokoš..) autorica je do suza nasmijala publiku, i književna večer je završila u vedroj atmosferi.
Posebne riječi zahvale, Ušumović je uputio učenicima Srednje škole "Vladimir Gortan" iz Buja te njihovim profesoricama Dunji Janko, Tariti Štokovac i Valentini Štefanić Lakošeljac radi prisustvovanja na svim književnim večerima održanim u Mjesecu hrvatske knjige u Umagu. (Napisala i snimila Sanja BOSNIĆ)