Martin Cooper i Aleksandar Mazek nemaju ništa zajedničko osim telefona. "Čekam dugo tvoj poziv, neizvjesnost ima kraj, ljubav preko žice" - pjevao je ovaj drugi, dok je američki genijalac doslovno napravio tehnološku revoluciju izumom mobitela.
Tog 3. travnja 1973. 44-godišnji Martin Cooper prošetao je ulicama New Yorka i svojom 1,1 kg teškom Motorolom bez žice porazgovarao s prijateljima. Bila je to mala šetnja za velike promjene, za goleme transformacije života milijardi ljudi diljem planeta. Cooper je pomno izabrao rutu za šetnju, išao je njujorškom Šestom ulicom pokraj hotela Hilton. Prošao je baš ispod ureda svojega rivala Joela Engela, istraživača u Bells laboratorijima At&T-a, koji je također tražio put do prvog mobilnog telefona.
Cooper je u prvom razgovoru s ulice bio povezan s novonastalom postajom za mobilne telefone u Burlingtonu i bio je odmah spojen s linijom na zemlji, ali je zbog uzbuđenja utipkao pogrešan broj. U drugom pokušaju je uspio i, dok su novinari slušali, razgovarao s velikim rivalom.
- Nazvao sam Joela Engela, voditelja programa razvoja mobilnih telefona u konkurentskoj kompaniji At&T. Rekao sam mu: "Joel, zovem te s mobilnog telefona, držim ga u ruci, stvaran je", prisjetio se Cooper naglasivši da su tada ljudi bili zadivljeni. Govorio je u aparat veličine cipele, težak kao komad cigle, a baterija je trajala samo dvadesetak minuta. U to doba nije ni trebala trajati duže jer tko bi toliko dugo držao u rukama tako teški aparat.
Prototip mobitela razvijao je tri mjeseca. Tvrtka u kojoj je radio tada je za ovaj epohalni izum potrošila oko milijun dolara, novac kojim bi se moglo plaćati neku zvijezdu NBA košarkaške lige. Danas u svijetu ima oko šest milijardi "telefončića", ima ih troje od četvero Zemljana i mobiteli su izgleda rasprostranjeniji od ručnih satova. (I. DUVNJAK)