S polaznom tezom da "šira javnost ne prepoznaje razlike u poduzetničkom djelovanju udruga i zadruga", Istarski regionalni zadružni savez u suradnji s Hrvatskim centrom za zadružno poduzetništvo jučer je u Pazinu organizirao okrugli stol s temom: Zadruge - udruge, razlike i sličnosti poduzetničkog djelovanja. Ova zanimljiva, ali i vrlo specifična tema ispunjena mnoštvom jedva razumljivih administrativnih detalja, okupila je znatan broj predstavnika istarskih zadruga i udruga, ali i respektabilan broj "tumača slova zakona" iz nadležnih ministarstava i državnih službi.
U svojoj pozdravnoj i uvodnoj riječi, županijski pročelnik za poljoprivredu Milan Antolović podsjetio je da uz znatan broj zadruga Istra ima i dvije organizacije "višeg reda": Istarski regionalni zadružni savez, te u Poreču nedavno osnovani Hrvatski savez ribarskih zadruga. Zadrugarstvo je u povijesti Istre imalo velik značaj; 1914. godine bilo ih je 115, od čega su 60 bile štedno-kreditne zadruge, forma koju današnji zakoni ne poznaju, ali to treba promijeniti, smatra Antolović, jer nepoznavanjem štedno-kreditnih zadruga, koje u današnje vrijeme zapadna Europa poznaje, koči se i ukupni razvoj zadrugarstva.
Zadruge su također, ukazuje Antolović, privilegirane u "povlačenju" novaca iz strukturnih i drugih europskih fondova i zato ih treba što bolje pripremiti, ali bolja se perspektiva ne vidi sve dok neko ministarstvo ne dobije neposrednu nadležnost za zadrugarstvo, ili čak dok se ne osnuje zasebno ministarstvo zadrugarstva.
Profitne, ali ne preferiraju profit
- Stoga zadrugarstvo u Hrvatskoj danas još uvijek luta i traži se, suočava se s mnogo nepoznanica, i zato zadruge na terenu imaju velikih problema. U Istri je ono rašireno najviše u poljoprivredi i ribarstvu, ali i u drugim djelatnostima, i zato treba što prije prevladati teškoće kako bi se u nas i zadruge uključile u razvojne projekte, a naš prostor u vezi zadrugarstva postao kompatibilan Europskoj uniji, poručio je Antolović.
U dva uvodna izlaganja detaljnije je opisana razlika između udruga i zadruga, a najprije je o pojmu, funkcioniranju i ciljevima udruga, kojih je u Hrvatskoj trenutačno registrirano 52.000, govorila Vesna Lendić Kasalo iz vladinog Ureda za udruge, posebno naglašavajući da sve gospodarske djelatnosti udruge u pravilu moraju biti neprofitne. Vedrana Stecca iz Hrvatskog centra za zadružno poduzetništvo (osnovanog umjesto Hrvatskog saveza zadruga, koji više ne postoji, ali služi istim svrhama) ističe pak razliku između udruga i zadruga baš u gospodarskom poslovanju.
Zajedničko je jednima i drugima što imaju članstvo i što se njima upravlja po demokratskom načelu, ali zadruge su registrirane kao profitne organizacije, iako ne preferiraju profit, već je njihova djelatnost usmjerena na korist njihovih članova. I udrugama i zadrugama je svrha rad za opće dobro, samo što je kod zadruga motiv udruživanja ekonomski interes članova, kaže ona.
Međutim, zakonske odredbe o poslovanju zadruga još nisu potpuno zaživjele u praksi, ukazala je Stecca, i upravo je u tom "detalju" bilo najviše riječi u pitanjima koja su uslijedila, a radi čijeg su odgovaranja pred sudionike ovog okruglog stola izašli predstavnici desetak službi i institucija, među ostalim Ureda za udruge Vlade RH, Ministarstva poduzetništva i obrta, Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ministarstva financija, Porezne uprave, te Hrvatskog centra za zadružno poduzetništvo i Istarskog regionalnog zadružnog saveza.
I članovi trebaju ugovore
Iz većeg broja postavljenih pitanja, od kojih se mnoga odnose na vrlo specifične detalje, izdvojimo tek nekoliko karakterističnih. Poput statusa kakav zadrugari, odnosno članovi zadruga, trebaju imati da bi mogli svoje proizvode plasirati, ali i naplaćivati, preko zadruge. Odgovoreno je da u poreznom smislu svaki član zadruge zadržava status kakav ima prema vlastitoj registraciji (OPG, obrt ili drugo), da zadruga nema nikakvih obveza u plaćanju poreza i doprinosa za svoje članove, već te obaveze podmiruje sam zadrugar, a odnosi između zadrugara i njegove zadruge utvrđuju se ugovorom.
U praksi se, upozoreno je na skupu, kao vrlo sporno pojavilo pitanje mogu li članovi zadruga, ali i članovi udruga, raditi u gospodarskim djelatnostima svojih zadruga, ili udruga, bez zasnivanja radnog odnosa. Kao primjer je istaknut slučaj sportskog kluba koji ima vlastiti kafić kao gospodarsku djelatnost, a u njemu kao konobari rade članovi kluba odnosno udruge, ali bez ugovora o radu. Nazočni predstavnici državnih institucija iznijeli su prilično oštro upozorenje da takvo što nije moguće, već svaki posao mora biti reguliran nekim oblikom ugovora o radu, ugovora o djelu ili autorskog ugovora.
Štoviše, u cilju suzbijanja rada na crno (kako u Hrvatskoj prema procjenama radi 36 posto svih koji rade), do kraja ove kalendarske godine posebnom inspekcijskom nadzoru bit će podvrgnute baš udruge i zadruge koje se bave gospodarskim djelatnostima!
Teško zapošljive osobe
Mnoge se udruge ponašaju kao zadruge, a zadruge kao trgovačka društva, rečeno je u nastavku rasprave, uz podatak da od 1.200 zadruga u Hrvatskoj, njih 60 posto nema nijednog zaposlenog, a 10 posto ukupnog broja zadruga ostvaruje 90 posto ukupnog prihoda svih hrvatskih zadruga, što naravno privlači pažnju poreznih vlasti.
U postavljenim pitanjima dominirala je i tema: djelovanje socijalnih zadruga koje su svojim članovima, invalidima ili drugima koji spadaju u kategoriju "teško zapošljivih osoba", našle posao u nekim "trećim subjektima". Tumačenja ove situacije nisu jednoznačna, jer takva osoba može biti zaposlenik zadruge, za "trećeg" može obavljati poslove ili usluge, ali onda mora i primati plaću od zadruge, a ako je zaposlena kod tog "trećeg" poslodavca onda od njega treba dobiti plaću, a ne da zadruga tom poslodavcu naplaćuje cijelu uslugu i onda isplaćuje plaću, ili naknadu svome članu.
Međutim, i iz pitanja i iz odgovora nije se razumjelo da postoje izričito decidirana pravila za takve slučajeve. (Davor ŠIŠOVIĆ)