Čak 28 muškaraca je ubijeno u noći 9. siječnja 1944. u Bokordićima. Drugih osam je odvedeno u logore, odakle se nisu vratili, a traume koje su nakon toga proživjele žene i djeca znaju samo oni koji su to prošli. Te su riječi mnogi uzvanici naglasili u ponedjeljak na komemoraciji poginulima u ovom malom istarskom mjestu u općini Svetvinčenat. Ive Macan se sjetio da je te noći, kada je imao osam godina, vidio kako su nacisti pucali u glavu njegovom ocu i drugim mještanima.
Zakazala državna vlast
- Tada sam potrčao do tate i uhvatio ga za glavu iz koje je šikljala krv. Dozivajući sam ga mislio oživjeti. To nije bila patnja samo te noći. Glasno jecanje i plač se čulo čitavog dana u svim kućama u Bokordićima, a nastavilo se godinama, iznio nam je Macan te dodao da što više stari, to su mu sjećanja na taj dan sve češća, a pokojnog oca sreće u snovima.
Kako je taj tragičan trenutak proživljen iz perspektive jedne djevojčice opisala je u stihovima Milka Pajić. Naglasila je da su te djevojčice čitavog života patile što nisu imale koga zvati tatom. "Naše majke su ponijele težak teret da nas same odgoje, bez muževa koje su toliko voljele na ovoj našoj dragoj zemlji. I zato neka im je laka istarska zemlja", rekla je Pajić. Njezina opsežna i emocijama ispunjena recitacija izazvala je suze kod mnogih okupljenih u ponedjeljak u Bokordićima.
Mirko Rojnić, predsjednik savičentskog ogranka pulskog SAB-a, tog je najtragičnijeg dana za Bokordiće imao svega 50 dana. U ponedjeljak je okupljene na komemoraciji podsjetio na tijek događaja. Napad je počeo u 1.30 sati iz tri smjera, Vodnjana, Svetvinčenta i Šajini. "S te tri strane ispaljene su svjetleće rakete iznad Bokordići i noć su pretvorili u dan, a nakon toga započeli su s ubijanjem, krađom i paljenjem 18 kuća", rekao je Rojnić te zaključio kako danas Bokordići polagano umiru jer imaju samo desetero djece, a to ne osigurava budućnost.
Elvis Cetina, predsjednik Općinskog vijeća Svetvinčenta, zahvalio se svima koji su se suprotstavili tiranima te naglasio da nije bilo njihove borbe, danas ne bi bilo ni nas. Tomislav Ravnić, predsjednik SAB-a Istarske županije, poručio je da imamo obvezu štititi čast i patnje stradalih jer to ne čini aktualna vlast u Hrvatskoj.
Delegacije iz Istre i Primorja
U programu su nastupili recitatori iz Osnovne škole Juršići, Antonia Bilić, učenica 6. razreda, te brat i sestra Ivan i Silvia Banković, učenici 5. i 7. razreda. Vijence je na spomen-obilježju žrtvama fašističkog terora položilo niz delegacija: Bokordići i Pustijanci, Svetvinčenta, Barbana, Šajini, Lipe, Matulji te brojnih antifašističkih organizacija iz Istre i Primorsko-goranske županije.
Sjećanje na Antona Macana
Iako je Anton Macan preminuo prije dvije i pol godine, ni u ponedjeljak nije izostavljeno spomenuti kako je bio začetnik obilježavanja tragedije u Bokordićima. Mnogi govornici su istaknuli da je on bio taj koji je proteklih godina ulagao velik trud da se događaj ne zaboravi. Okupljeni u Bokordićima su nakon komemoracije komentirali da im je posebno drago što su u njihovo selo stigle brojne delegacije iz Primorsko-goranske županije zbog veza koje je stvorio Anton Macan koji je tamo proveo većinu svog radnog vijeka. Inače, pokojni Anton Macan je bio brat Ive Macana koji je došao iz bolnice na komemoraciju. (Paulo GREGOROVIĆ)