Osamnaest godina prognaničkog života u Istri kapitalizirao je diplomom na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, gdje je kao izvrstan student stekao zvanje profesora povijesti i latinskog jezika.
Povratkom u Baranju prije tri godine, nakon diplome, dobio je posao u struci, a profesorsku plaću zarađuje radeći u četiri škole, zbog čega tjedno putuje 600 kilometara. Formalno od 7. listopada, kada je na HTV-u emitirana epizoda kviza "Sve u 7", koja je snimana mjesec dana prije, 28-godišnji Baranjac Leonard Mlinarić novi je hrvatski milijunaš.
Dio djetinjstva i mladost s obitelji je proveo u Istri kao prognanik. Tijekom gotovo dva desetljeća života nekoliko stotina kilometara od doma, on i dvije godine starija sestra Marčela u Puli su završili fakultet, a potom su se 2009. godine s danas nezaposlenim roditeljima Ljubicom i Stevom vratili nazad u Beli Manastir.
- Došli smo u Istru kao prognanici i u njoj smo se zadržali gotovo 18 godina. Dvije godine starija sestra Marčela i ja bili smo pulski studenti, Pulu smo izabrali kao najbliže i najjeftinije odredište za studij. Ljubav prema povijesti i jezicima gajim odmalena, a latinski i povijest su mi se činili najboljom kombinacijom koja se na Sveučilištu nudila u to vrijeme.
Marčeli je trebalo šest godina da diplomira, meni godinu dana duže. Za vrijeme studija sam, kao i većina studenata koji nisu bili iz Pule, živio u nekoliko unajmljenih stanova. Za Pulu i Istru me vežu samo lijepa sjećanja, kako za lokaciju, tako i za studentski život, kaže Mlinarić, koji je ovih dana zaposleniji davanjem izjava i intervjua, nego profesionalnim obvezama.
Nakon briljantnog nastupa u kvizu u kojem je osvojio maksimalan iznos sjetili su ga se bivši kolege i profesori s pulskog sveučilišta. Među prvima mu je javno, putem popularne društvene mreže, čestitao dr. sc. Igor Duda, njegov bivši mentor s Odsjeka za povijest pri Odjelu za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile, kod kojeg je na predbolonjskom dodiplomskom dvopredmetnom studiju povijesti diplomirao na temu "Raspad Jugoslavije i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini".
Povratkom u Baranju Leonardova obitelj ponovno se suočila sa surovom hrvatskom realnošću.
- Da, životna perspektiva nije baš bajna. Međutim, ne možemo se žaliti, ipak se nekako preživljava. Uvijek smo bili povezani i pomagali smo jedni drugima, tako da smo se i ovdje snašli. Situacija nam nije ništa bolja ni gora nego većini hrvatskih obitelji. Zato ne očekujem niti priželjkujem da mi nastup u kvizu i osvojeni novac korjenito promijene život.
Do promjena želim i dalje dolaziti svojim vještinama i sposobnošću, nikako ne nekakvom umjetnom slavom. Iako su i mladi i školovani dio velike vojske nezaposlenih, to nipošto ne znači da oni nemaju dovoljno znanja, ili da im školovanje nije omogućilo potrebne vještine koje će im koristiti u životu. Smatram da nije zvanje jedini način da čovjek pokaže sav svoj potencijal.
Danas općenito ima malo zanimanja kojima čovjek može doći do nekog velikog novca u kratkom roku. Smatram - a sigurno se i mnogi slažu - da milijun i nije baš neki veliki novac, jer bilo gdje u svijetu to se može brzo prokockati i izgubiti.
U drugu ruku, on ipak osigurava nekakvu financijsku pozadinu. Iako mnogi kažu da sam se kockao da bih do milijuna došao, sad se definitivno ne mislim kockati više tim novcem. Ono što je sigurno, sudjelovanjem u kvizu nisam htio puku slavu. Nisam navikao na ovakav publicitet, i zbilja mi to ne laska niti godi, kaže Mlinarić.
Da je htio biti "zvijezda", veli, bio bi u masi onih koji se isključivo bave posjećivanjem "in" mjesta i događaja. (Piše Marina VUKŠIĆ)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU