Cak 40 posto mladih smatra da bi u Hrvatskoj Hrvati trebali imati veca prava od pripadnika drugih naroda, a isti ih broj smatra da bi Ustavom Hrvatsku trebalo definirati kao nacionalnu državu iskljucivo hrvatskog naroda, dok se svega 50 posto srednjoškolaca može zamisliti u braku s osobom druge nacionalnosti.
Poražavajuci su to rezultati istraživanja politicke pismenosti i stavova o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji koje je u travnju i svibnju ove godine proveo GONG na ukupno 999 ucenika završnih razreda u 43 srednje škole.
Odgovori koji su dobiveni ukazuju na to da 18-godišnjaci u Hrvatskoj imaju visoku razinu etnocentrizma, autoritarnosti i politickog radikalizma, nizak stupanj tolerantnosti te izraženu homofobiju. Cak 47 posto mladih homoseksualnost smatra nekom vrstom bolesti, a njih 40 posto ocjenjuje da bi homoseksualcima trebalo zabraniti javno nastupanje.
"Ova generacija mladih rodena je pocetkom 90-ih, tijekom rata, stasali su u vrijeme retradicionalizacije društva, kada je došlo do revitalizacije tradicionalnih vrijednosti: religije, nacije i obitelji.
Još uvijek se sve promatra u kontekstu Hrvatske i hrvatstva, umjesto da krenemo naprijed, kao društvo smo zaglavili. Trebamo novi val modernizacije, ostali smo ispod razine kasnih 80-ih", kazala je dr. sc. Vlasta Ilišin, ravnateljica Instituta za društvena istraživanja.
PRAGMATICNA GENERACIJA
Predstavljajuci istraživanje istaknula je da podaci, iako obeshrabrujuci, zapravo nisu iznenadujuci jer oslikavaju opcenito stanje u hrvatskom društvu.
"Odgovori mladih su ocekivani. Prije šest godina provedeno je slicno istraživanje medu mladima koje je pokazalo da je u Hrvatskoj vrlo izražena homofobija. Uocavamo porast nacionalne vezanosti i netolerancije, dakle pomaka na bolje nema, a došlo je do pada podrške prema ulasku Hrvatske u Europsku uniju na svega 50 posto srednjoškolaca, što je pak odraz opceg stava u društvu.
Mladi se najviše boje da ce Hrvatska ulaskom u EU izgubiti nacionalni identitet, porast ce socioekonomska nesigurnost, a strah ih je i nejednakosti medu državama clanicama EU-a", dodaje Ilišin.
Istice da su mladi danas pragmaticna generacija, nema više civilizacijsko-generacijskog bunta koji je karakterizirao prethodna razdoblja. Zanimljivo je da upravo najmlada skupina mladih osoba od 15 do 19 godina izražava stavove slicnije onima svojih roditelja od onih starijih iznad 20 godina. Uz to, zbog neiskustva, tinejdžeri su skloni svijet promatrati crno-bijelo, što dodatno pojacava njihovu iskljucivost i netolerantnost.
"Kao što je vidljivo, u Hrvatskoj proces socijalizacije, prijenos vrijednosti sa starijih na mlade tece bez vecih potresa. Mladi usvajaju ono što im stariji serviraju. Pitanje je treba li se tom podatku radovati ili ne. Postoji interes da se u društvo donose nove vrijednosti, novosti, bile one poželjne ili ne. Medutim, u Hrvatskoj mladi previše slice starijoj generaciji", objašnjava Ilišin.
Osim što su netolerantni, mladi su prilicno neinformirani. Istraživanje je pokazalo da je najviše srednjoškolaca tocno odgovorilo na pitanja kako se zove sadašnji predsjednik (93 posto), tko ima pravo glasa na izborima (84 posto) te što podrazumijeva trodioba vlasti u suvremenim demokracijama (70 posto). No, u samo 18 posto slucajeva mladi znaju koja stranka ili stranke cine vladajucu vecinu u Saboru, a više od 40 posto ih misli da su HDZ i SDP u koaliciji.
NEMAJU OD KOGA NAUCITI KAKO SE POBUNITI
Tradicionalisticki, patrijarhalni pogled mladih odražava se i u podatku da ih 44 posto smatra da se poslovi mogu podijeliti na one koji su primjereniji za žene i na one koji su stvoreni za muškarce. Podaci pokazuju da su mladi apaticni. Cak 42 posto ih smatra da gradani izmedu dvaju izbora ne mogu nikako utjecati na stanje u državi.
"U odnosu na druge europske države, u Hrvatskoj su mladi pretihi. Vidimo da postoje odredeni pokreti u Njemackoj, Francuskoj, da se mladi bune, ali ne i u Hrvatskoj. To ne cudi buduci da se ni starije generacije nisu nikada pobunile. Imali smo privatizaciju koja je provedena nakaradno, a prošla je u tišini, nije bilo nikakvih sindikalnih akcija.
Od koga su onda mladi mogli nauciti kako se usprotiviti", istice ravnateljica Instituta za društvena istraživanja. Iako je ovom stanju u društvu zasigurno kumovao rat, Ilišin upozorava da je najzad došlo vrijeme da se stvari pokrenu.
Mogucnost širenja tolerancije i jacanja politickog znanja mladih ravnateljica Instituta za društvena istraživanja vidi u obrazovanju koje bi trebalo postati jednim od glavnih kanala socijalne promocije. Medutim, upozorava Ilišin, ne može se od školskih programa ocekivati da sami riješe problem nedemokraticnosti društva. U svemu tome velika je odgovornost kreatora javnoga mnijenja, medija, kao i vodecih politickih struktura. (Maša JERIN)
PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. OPŠIRNIJE O OVOJ TEMI CITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD NEDJELJE.