Međunarodni susret harmonikaša je već tradicionalna manifestacija koja se održava u Zrenju, mjestu na 460 metara nadmorske visine, šest-sedam kilometara od Oprtlja, na granici s Buzeštinom. Prema nekim povijesnim izvorima, Zrenj je rodno mjesto sv. Jeronima (347.-420. godine), sveca i prevoditelja Biblije na latinski, kojemu je posvećena jedna crkva u Zrenju.
U središtu mjesta nalazi se crkva sv. Jurja sa zvonikom s kojeg se vidi veći dio sjeverne Istre, dio Slovenije, sve prema Italiji… Mnogo toga vidi se i s platoa ispred nekadašnje škole odakle se godinama razliježu zvuci harmonike, polke i valceri koji ne mare za granice koje se i dalje grade. Tako je svake posljednje nedjelje u kolovozu kada se u Zrenju okupe brojni svirači harmonike, najviše dijatonske, takozvane trieštine.
Bidofon iz kućne radinosti
Susret harmonikaša u Zrenju vrijedna je manifestacija koja se oslanja na tradicijsku narodnu glazbu i instrumente karakteristične za taj dio Istre. I ove su godine u Zrenj, na 24. međunarodni susret harmonikaša stigli svirači iz svih krajeva Istre, iz Slovenije i Italije. Sunce je dobro zagrijalo sudionike susreta među kojima je, možda i najviše do sada, bilo mladih svirača. Prijavila su se u službenom dijelu 34 svirača i manje skupine, razlijegali su se zvuci harmonike zrenjskim visovima, a kako je sunce popuštalo, i posjetitelja je bilo sve više. Pljesak su mamili mladi koji će sigurno još godinama nastupati na ovakvim smotrama, poput Vanese Jakac iz Buzeta, Doriana Brečevića iz Lovrečice, Borne Pulića iz Pazina, Tonija Jermaniša iz Vrha, Eme Sušanj iz Matulja…
Gotovo svi oni polaze glazbenu školu, tečaj harmonike, uče od vrsnih harmonikaša. Zasvirao je u Zrenju i doveo svoje učenike dvostruki europski prvak na harmonici Luka Brgić iz Pule, a iz Žejana je došla i zasvirala cijela obitelj Kuharić, tata Elvis, mala Romana, Elena i najmlađi Antonio. Bilo je tu i iskusnijih, mnogi su uglavnom samouki, sa starijim harmonikama koje pamte mnogo ovakvih susreta, dok mladi dolaze s nekim novim izdanjima harmonika, neke i s elektronskim dodatcima. Važno je da se svira, veseli, pa su se još ispred bine udruživali svirači u neformalne grupe; harmonici se lako pridruži klarinet, bombardin, gitara ili neki drugi instrument, kao bidofon iz kućne radinosti.
Svirka za zabavu i ples
Kad su se sviraču umorili, kada se sumrak počeo spuštati na Zrenj, svirku za ples i zabavu nastavili su Mikaela i Maurizio Brozolo, službeno Duo Laguna, pa je fešta nastavljena dugo u noć uz gastronomsku ponudu. Još jedno druženje harmonikaša i brojnih posjetitelja iz svih dijelova Istre, Slovenije i Italije, još jedan susret prijateljstva i druženja organizirala je Turistička zajednica općine Oprtalj, a program 24. susreta harmonikaša vodili su Jana Franković i Alan Poropat.
Na prvom susretu devet harmonikaša
Među sudionicima susreta u Zrenju bio je i osnivač te manifestacije Paolo Nežić koji se prisjetio prvih dana.
- Počeli smo Marino Markežić i ja, te prve godine je uz mene sviralo još osam harmonikaša. Pomogao mi je i Vlado Pernić koji je tada vodio poznatu smotru u Roču, pa sam ga zamolio da dođe i vodi program. Druge godine je već bilo 40-ak svirača, treće godine dvostruko više, pa opet manje, kako koje godine. Mladi su uvijek rado dolazili, na prvom susretu sam imao četvoricu mladića ispod 18 godina. Dobro da ih je sada toliko, da ima tko nastaviti tradiciju, kaže Paolo Nežić koji harmoniku svira od svoje 15. (Napisao i snimio Luka JELAVIĆ)