Na terasi kafića, u dubokoj hladovini, našli smo se jučer s četvero japanskih učenika-maturanata iz Hekinana, grada pobratima Pule, koji dva tjedna borave u obiteljima pulskih učenika koje su sami ugostili krajem srpnja, kao i s četvero naših maturanata koji su im domaćini.
I dok je našima dolazak u kafić (neki su stizali i s pecivom u ruci) bio najnormalnija stvar, japanski učenici nisu navikli na ovakva druženja ili, kako su to sami nazvali, sieste. Oni se, pojasnili su nam naknadno u razgovoru o razlikama i sličnostima Hrvatske i Japana, ne nalaze na otvorenom, nemaju ovakvih kafića, a naše pekare na svakom uglu još su im čudnija stvar.
Kada se Pula prije sedam godina pobratimila s japanskim Hekinanom, jedna od intencija bila je povezati mlade ljude. Prije dvije godine počelo je razvijanje ideje o razmjeni učenika i prijedlog je odaslan na sve adrese pulskih srednjih škola.
Najprije potres, a onda i Fukušima odgodili su ponešto planove i ove je godine prva grupa maturanata napokon otputovala u Japan - riječ je o troje učenika Srednje škole za ugostiteljstvo, turizam i trgovinu Sarah Kim Šuran, Ivani Puh i Matku Grujiću te Natali Brenko, učenici Gimnazije. Na daleki put - uz tri presjedanja i ukupno 20 sati leta - otišli su u pratnji profesorice Vedrane Brajković.
Učenici su od 23. srpnja do 7. kolovoza bili smješteni u obitelji učenika koje su sada i sami ugostili - to su Nana Kamiya, Yamoto Iwase, Kazuki Yamada i Tomono Ishikawa. Profesorica Brajković bila je kod Kazua Okamota iz odjela za međunarodne odnose grada Hekinana te ga je sada i sama ugostila.
Učenici su boraveći u obiteljima bili u doticaju s japanskim životom i navikama kroz njihove običaje, hranu te mnogobrojne radionice koje su za njih bile organizirane.
Tako su se, navele su nam Sarah Kim, Ivana i Natali, upoznali s tradicionalnim običajima poput ceremonije čaja, svirali na drevnim instrumentima shakuhaci i koto, izrađivali japanski papir washi, japanske sandale, tatami…
U hramu su vježbali zen meditaciju, posjetili Kyoto, koji ih je fascinirao prelijepim hramovima, a obišli su i Toyotinu tvornicu. Na kraju boravka učenici su organizirali i Sayonara party, na kojem su održali prezentaciju o Puli, a sve su popratili specijalitetima kao što su fuži i fritule. Svi su nam istaknuli da ih se najviše dojmilo to što su ih domaćini ugostili kao svoju djecu.
Sarah Kim dojmile su se japanske škole, koje su, veli, puno veće nego kod nas, učenici nose uniforme, a disciplina je jaka. Iako i japanski đaci imaju 40-ak dana školskog odmora, Natali nam prepričava da i tijekom ferija normalno pišu domaće zadaće, odlaze u školu učiti pa čak i polažu ispite - kao da je nastava još u tijeku.
Na upit kako im se sviđa naš grad i županija svi su japanski učenici redom odgovorili - "very nice". Kako je razgovor tekao dalje, početna im je nervoza popuštala pa su se raspričali i o stvarima koje ih u našoj zemlji čude.
Tako nam je Nana pokazala dlanove koji joj se ljušte, a i drugi su imali "čudan osjećaj na koži". To je, doznali smo, posljedica naše klime, koja je puno suša nego u Hekinanu. Tamo je, vele oni, toplo i jako vlažno, poput saune, pa je osjećaj na koži potpuno drugačiji.
- U Hekinanu možete zaboraviti na šminku, naprosto se topi, no s druge strane nisu vam potrebne nikakve kreme, koža je nevjerojatno meka i glatka, rekle su nam Sarah Kim i Natali. Navele su i da su se japanski učenici odmah po izlasku iz aviona iznenadili s dvije stvari - vidjeli su zvijezde (koje se u njihovom gradu rijetko vide) i udahnuli punim plućima, što je kod njih zbog vlažnog zraka gotovo nemoguće i stoga su, dodaju, sve zgrade klimatizirane.
Ono što ih je naviše iznenadilo, čak i šokiralo, kako nam je prenijela Yamoto, jesu noćni izlasci. U Japanu se nakon devet navečer ne izlazi, posebno ne mladi bez pratnje, stoga im je bilo jako čudno što su neki dan u Medulinu ostali do kasno i vidjeli puno ljudi, pa čak i djece, kako šeću uz more ili mjestom - i to noću.
I Japanci nam žele kišu
Koliko japanski učenici intenzivno proživljavaju svaki trenutak sa svojim domaćinima, gradom i zemljom koja ih je ugostila, svjedoče i riječi učenice Yamoto, koja nam je prenijela da se nada da će uskoro pasti kiša i natopiti žednu zemlju. Suhe je rijeke, veli, uočila već iz aviona pri dolasku. Ganule su nas njezine riječi. (Borka PETROVIĆ)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU.