U istraživanju provedenom prošle godine na uzorku od 2.000 mladih, demokraciju i višestranački sustav kao ustavne vrijednosti prvi je put podržalo manje od 50 posto mladih ispitanika! Uz to, dvije petine mladih traže jake vođe, a tek svaki peti ispitanik smatra da je demokracija najbolji sustav vladavine. Ovi upozoravajući rezultati povod su našem razgovoru s voditeljicom projekta, sociologinjom dr. sc. Vlastom Ilišin, znanstvenom savjetnicom u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu.
- Je li to znak za moralnu paniku ili dokaz da su mladi u biti posve normalni jer reagiraju na jedan grozno korumpirani sistem?
- Inače sam nesklona moralnoj panici, posebice zato jer mislim da su ovi rezultati pokazatelji jednog dugotrajnog procesa. "Utješno" je da to povjerenje ne može dalje padati; sad je na najnižim granama. Može eventualno samo rasti, ukoliko, naravno, bude temelja za rast. Jasno je da je to sve refleks nezadovoljstva funkcioniranjem političkog sustava, političkih aktera, političkih institucija.
- Ima jedan izravan i grub grafit u Puli koji glasi: "Uništili ste nam mladost, zagorčat ćemo vam starost".
- (Smijeh). To jest gruba i točna poruka, ali ne zato što će to oni htjeti, nego će situacija biti takva.
- Ili je već takva?
- Da. Što je najtragičnije, a nisam osvetoljubiva, zagorčat će se i njihova zrelost. Današnji mladi živjet će loše u svojoj zreloj dobi. To je ono što je najstrašnije.
- Zvučat će crno, no ako današnja generacija budućih roditelja ima takve stavove prema demokraciji i skloni su čvrstoj ruci, to onda znači da su i nove generacije "zaražene".
- Da, naravno da je to problematično.
- Jesmo li izgubili i generaciju koja se tek treba roditi?
- E, to je pitanje. Ukoliko bi se događali neki pozitivni pomaci u demokratizaciji društva, u smislu boljeg funkcioniranja institucija i aktera, to bi utjecalo i na današnje mlade koji su zasad i cinični i pesimistični. S druge strane, nešto se treba i ciljano učiniti. Netko se u ovoj zemlji treba prihvatiti i političke socijalizacije.
- Tko je za to najodgovorniji?
- Između ostalih, političke stranke. No, one sada odbijaju ljude.
- Vaše je istraživanje pokazalo da u političke stranke ne vjeruju čak ni mladi koji su učlanjeni u te stranke. Naime, 11 posto mladih su u strankama, a svega pet posto ispitanih vjeruje strankama. Nije li taj brojčani raskorak dovoljno jasan dokaz da su mnogi mladi ušli u stranke klijentelizma i osobnog interesa, a ne zbog uvjerenja?
- Za jedan dio da, ali podaci pokazuju da postoji i dio članova koji bi htjeli raditi za opće dobro. Nisu svi takvi.
- Nije li ta brojka od 11 posto mladih u strankama ogromna? Kako je u zapadnim zemljama?
- To je previsoka brojka. Vani, u etabliranim demokracijama prosječno je najviše do pet posto stanovništva u političkim strankama, a mladih je još manje. Tih 11 posto mladih u strankama u Hrvatskoj samo znači da su stariji još u većim postotku u strankama.
- Nije li poražavajuće da mlađe generacije danas nisu buntovne i radikalne, već se suštinski, posebno u oportunizmu, ne razlikuju od svojih roditelja?
- Da, ali to traje već desetljećima, cijelo vrijeme ovih 25 godina, ali i u kasnom socijalizmu. No, i na svjetskom planu nakon onih herojskih 60-ih, imate pacifikaciju tog generacijskog bunta.
- A i mnogi iz tih revolucionarnih generacija su kasnije postajali stupovi režima.
- Naravno. Sve je to vezano. Naprosto su se ti ideali kasnije prodali.
- Kako izaći iz te doline suza? Pametniji i pošteni mladi ljudi koji imaju svoj stav, kažu da ne žele u politiku jer ih čekaju dvije paklene opcije: ili se razočaraš ili sam postaneš prljav i nepošten. Kako biste takve razuvjerili i ohrabrili za angažman u politiku? Svi očekuju tu neku novu, poštenu i sposobnu političku opciju koja će spasiti društvo.
- Znate što, jako mi je teško na to odgovoriti jer imam rezerve spram samih građana i mladih. O političarima sve znamo, no odakle su ti političari došli. Pa nisu dovezeni preko Sredozemlja.
- Ukazujete na odgovornost samih građana.
- Pa naravno. Pazite, svi su jednom bili građani pa su ušli u politiku. Svi ulaze s demokratskim deficitima, a onda počinje bespoštedna borba ne samo za osobne, već i za grupne interese. Oni nemaju u sebi dovoljnog demokratskog potencijala da mogu tome odoljeti. Znate, nije dovoljno htjeti; treba i znati.
- No, ta nužna kritička svijest izostala je, prije svega, u obrazovnom sistemu u socijalizmu.
- Naravno, jer mu to nije konveniralo, ali je izostala i sada. Sada je to tragično jer se, kao, kunemo u pluralizam i parlamentarnu demokraciju. Naši ljudi i inače imaju strašnu zbrku u glavi što se tiče demokracije. S jedne strane misle da je to sustav u kojem svatko treba imati pravo kazati svoje mišljenje i boriti se za svoje interese, ali ih isto tako ima jako puno koji misle da je zadaća opozicije da podržava Vladu (smijeh), ili da interes naroda uvijek treba biti ispred interesa pojedinca; da štrajkovi dovode u pitanje stabilnost države; da se političari među sobom dogovaraju i vole, što je nemoguće. Politika i postoji zato što postoje različiti interesi. Konflikt je neizbježan, samo je pitanje upravljanja konfliktom. Nitko od njih nema znanja kako se razrješavaju sukobi u demokraciji. (Zoran ANGELESKI)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU