Mala soba, "tri sa tri", a u njoj barem tisuću knjigu. Eto, tako je u malom hramu kulture sela Peroj - biblioteci "Njegoš" - gdje se dva puta tjedno vrata čitateljima širom otvaraju. Te su večeri, srijedom i nedjeljom od 18 do 20 sati u zimsko doba, prava prilika da se izabere dobro štivo, ali i porazgovara sa susjedima o vremenu, sportu, povijesti, nametnicima na ulikama, ribarenju, muzici pa i zasvira gitara.
Azil za odbačene knjige
Knjižnica "Njegoš" ima nevjerojatnih 6.500 knjiga, stalno se dopunjava najnovijim beletrističkim naslovima, a zbog skučenog prostora dio se knjiškog fonda čuva na drugoj lokaciji. Mali prostor u koji stane još samo nekoliko stolica ne smeta da se ovdje svake srijede i nedjelje sastanu voditelj knjižnice Nikola Škoko zvani Nikica i najvjerniji korisnici, odnosno posjetitelji Branimir Vučerić Brane, Nenad Draković Škoda, Boris Draković Đole, Miro Draković, Savo Vučerić Suki, Ljubomir Stojanović Stole i brat mu Nebojša, Miodrag Popović, Damir Kosić Kocka…
- Interesantno je da to nije samo biblioteka. Dođu svi koji žele čuti nešto novo o selu. Te dvije večeri u tjednu ljudi ne idu u oštariju, nego u knjižnicu da bi čuli sve bitne novosti dana, kaže Škoko. A sve je krenulo slučajno kada se 2003. trebalo riješiti rashodovanih školskih knjiga Fažane i Peroja. Preuzeo ih je Škoko, inače voditelj sekcije za kulturno-povijesnu baštinu Društva Perojskih Crnogoraca "Peroj 1657", i pohranio ih u prostor u kojem je prethodno bila mesnica. Naziv "Njegoš" ovom pasioniranom kolekcionaru raznih izdanja "Gorskog vijenca" nametnuo se sam od sebe - tako se, naime, zvala i čitaonica koja je u selu djelovala do početka 1970-ih.
- Nije bilo nikakve namjere da to postane knjižnica. Ali pomalo su nam stizale odbačene knjige, s pečatima SUP-a, bolnice, škola… Već 2004. kupili smo prve knjige preko DPC-a, a kasnije smo došli i do 10.000 kuna godišnje za nove naslove, priča Škoko.
Mada u knjižnici postoji istaknuto mjesto za velikane pisane riječi poput Eca, Kafke, Pekića, Andrića, ruskih i francuskih klasika, danas se najviše posuđuju bestseleri privlačnih korica. Svoje vrijeme slave tu je proživio i serijal o Harryju Potteru, u svoje doba bili su iznimno traženi romani Dana Browna pa "50 nijansi sive", trilogija Stiega Larrsona, sage o vampirima... Nažalost, najmanje se čitaju klasici. Jedna je polica rezervirana za školsku lektiru ispod koje voli zaspati kujica Bela kada uspije šmugnuti unutra. S druge strane smiješe joj se djela istarskih književnika i lokalna povijest, uz naravno, brojna crnogorska izdanja.
Ni Google ne zna više
- Nikica, imaš "Kako je tata osvojio mamu", pitanje je kojim razgovor u biblioteci prekida osnovnoškolka prije nego je i zatvorila vrata za sobom.
- Pazi, godišnje se posuđuje između 600 i 700 knjiga, a koliko se od toga pročita nisam ispitivao. U 13 godina rada samo je pet ili šest večeri bilo da nitko nije uzeo ili vratio knjigu, a nijednom se nije dogodilo da nitko nije prošao ovuda, kaže Škoko kojeg, ako što spriječi da otvori biblioteku, zamijene Đole ili Škoda pa čak i sinovi. Svi angažirani oko "Njegoša" rade to isključivo volonterski!
Tijekom večeri se pod slikom vladike crnogorskog vode rasprave, a dobro je što su sugovornici okruženi knjigama. Jer podigne se ponekad i glas, ali i prije nego krenu ružne riječi Škoko brzim potezom skida s police knjigu koja će presuditi tko je u pravu. Kada je u pitanju lokalna povijest i rodbinske veze u Peroju neosporni autoriteti su Nikica i Brane. O tome ni Google ne zna više. Škoda, pak, povuče razgovor na muziku i film, nogometaš Popović na sport, itd. Brane, koji svoj hendikep, nedostatak vida, nadomješta iznimnom memorijom, u teškim trenucima pritisnutih dilemama sugovornika samo izusti neki stih iz "Gorskog vijenca":
"A ja što ću, ali sa kime ću?/malo rukah, malena i snaga; jedna slamka među vihorove,/sirak tužni bez nigđe nikoga!"
Večeri u hramu kulture
Bizarnima mogu nekom strancu izgledati te večeri u malom hramu kulture. Ovdje su sve teme otvorene i dobrodošle - bilo da je riječ o velikanima heavy metala i punka, o povijesnoj ulozi Njegoša ili pak o vrijednosti europskog filma spram američkog. Priča nerijetko skrene i na kriminal, a onda završi prisjećanjem na legendarnog istarskog razbojnika Ivana Kolarića, nekada čestog gosta Peroja, čije gangsterske podvige danas prenosi Brane.
U "Njegošu" se srijedom i nedjeljom zapravo najmanje priča o knjigama. Društvo se radije odaje pošalicama na račun susjednih Fažanaca i Vodnjanaca, ali i Perojaca. Tu autoironiju prekida povremeno poneka mještanka s pitanjem: "Nikica, je li se vratio onaj novi roman od Nesboa?". Pogađate, skandinavski krimići u Peroju još uvijek visoko kotiraju.
Selo s knjigom pod miškom
Važno je da se čita, neovisno što se čita! Biblioteka ima nevjerojatnih 175 članova, što je četvrtina žitelja Peroja. Među njima je najviše starosjedilaca, ali dobrodošli su svi. Ima i nešto Fažanaca, Slovenaca u sezoni, Zagrepčana… Peroj je postao selo u kojem je normalno vidjeti ljude kako hodaju s knjigama pod miškom.
- Pa to uopće nije normalno da se toliko čita u selu, smije se Škoko i kaže da je godišnja članarina "10 kuna, ako imaš". Školarci su i toga oslobođeni.
Lektira do kućnih vrata
Jedna majka za svog đaka traži "Robinsona Crusoea", ali kompjuter kaže da su već svi primjerci vani. Škoko obećava da će, ako ne nađu potrebnu lektiru, rado posuditi svoj kućni primjerak. Sve za dobru ocjenu iz hrvatskog!
Ova je knjižnica jedinstvena i po tome što se knjige dostavljaju na kućnu adresu. Nakon večernjeg druženja Škoko drugog dana nerijetko sakupi želje domaće čitalačke publike, pregleda ogromni fundus knjiga pa razdijeli tražene naslove po selu. (Zvjezdan STRAHINJA)