Mještani pitomog Bresta pod Uckom nemaju mira ni po noci. Prošlog je tjedna prilikom dnevne ispaše vuk napao stado ovaca te naocigled pastira Josipa Rumca šcepao mu janjca da bi ga preksinoc usred noci probudila buka iz štale udaljene stotinu metara od kuce.
- Zbudilo me lajanje breka, janjci su blejali, a riva san cut kako ovce drmaju ogradu. Pogleda san na uru, bilo je dvajset do jene ure iza pol noci. San se obuka, zbudi brata, uze lampadinu i steka prema štali. Brek je od straha vec doteka pred kucu. Kod štale su bile vile koje san zgrabi u ruke, ali nisan ga riva videt, je bi mrak, možda ih je bilo i više, kaže Josip Rumac dodajuci da se odmah probudio jer je inace "tanak na san, a i okno je bilo otprto", pa ga je probudio lavež pasa.
Zajedno s bratom Valterom pretražio je štalu i tor te srecom ustanovio da su vukovi ometeni ljudskom prisutnošcu, otišli bez plijena. Zapravo, nisu uspjeli preskociti visoku ogradu tora. Prestravljenom stadu koje se zbilo u kut tora trebalo je neko vrijeme da dode k sebi, dok je kroz selo tijekom noci odjekivao lavež uznemirenih pasa koji su osjecali prisutnost divljih predaka.
- Sada nisu uhvatili nijednu, ali do veceras vec more bit svega, ne moreš više ni spat, strepi Josip Rumac stalno ponavljajuci da ce "bit jako slabo ako se nešto ne poduzme".
Kako i ne bi bio uzdrman kada je u samo tjedan dana imao dva bliska susreta s vukom. Doduše, ovoga puta vuka nije baš vidio, ali smatra da nema što drugo biti. Štoviše, ovih je dana nailazio na karakteristicne vucje tragove, ponajviše oko obližnjeg izvora. Najviše brine za brata Valtera koji najcešce provodi vrijeme sa stadom, dok on kod kuce proizvodi sir, skutu i ostale mlijecne proizvode.
Za našeg dolaska u ogradenom toru nalazilo se desetak nejakih janjaca kojima bi cjelodnevni boravak na paši bio prenaporan. Glavnina stada bila je na ispaši negdje na poljima Cicarije, a s veceri ce ih brat Valter ponovo dovesti u tor naslonjen na štalu. "Ki nema blaga briga njega za vukove, ali neka meni pride u štalu od cesa cu živet?", kaže Rumac.
U selu na prekrasnoj visoravni na kojih šestotinjak metara nadmorske visine koje je pred desetak dana proslavilo dolazak vodovoda jucer je prevladavao oprez i iznenadenje ovakvim razvojem situacije. Rijetki mještani koje smo susreli potvrduju nam da su culi nocni lavež, dok drugi još ni ne znaju za sinocnji "posjet". "Ki bi se nada tega, da mi je ki to reka pred leto dan bin reka da je munjen", zakljucuje Rumac. (Napisao i snimio Agelo DAGOSTIN)
Torovi i ograde ili odstrjel
Istra je granicno podrucje rasprostranjenosti vuka koji je u Hrvatskoj zakonom zašticena vrsta. U bliskoj povijesti nisu bilježeni slucajevi napada vukova na domace životinje, pa su stoga lokalni stocari, ali i stanovnici, ostali potpuno zateceni napadima. Državni zavod za zaštitu prirode, ustanova pri Ministarstvu kulture koja je nadležna za problematiku vukova, nalaže da stocari koji žive u podrucjima s prisutnošcu vukova imaju ogradene torove, na pašnjake postave elektricne ograde za zaštitu stoke te nabave planinske ovcarske pase.
Preporucuju hrvatske tornjake koji veoma kvalitetno štite stoku od vukova i ostalih velikih zvijeri. Zavod povremeno organizira donacijske akcije ovcara, pa i elektricnih ograda, a o svemu bi se više trebalo cuti na javnom predavanju koju pripremaju u Parku prirode Ucka.
S druge strane, Ucka i Cicarija nisu u bliskoj povijesti bile vucje stanište, površina pašnjaka koju bi trebalo ograditi elektricnim ogradama izrazito su velike, a pse se mora još od štenackog uzrasta odgajati da postanu cuvari za što treba vremena. Lupoglavski nacelnik je stoga zatražio od nadležnog ministarstva da se dozvoli ograniceni odstrjel vukova.