Od lipnja prošle godine Puljanka Ivlin Jankovic bezuspješno pokušava u pulskom Centru za socijalnu skrb ostvariti pravo za svog 59-godišnjeg oca koji boluje od manicne shizofrenije da bude smješten u dom za psihicki oboljele, konkretno u Vilu Mariju.
Mjesecima traje taj postupak, nadležni u centru stalno postavljaju nove uvjete, traže dodatne dokumente, da bi u ožujku ove godine, dakle devet mjeseci kasnije, ocu privremeno smještenom u privatnom domu kraj Zagreba - stigla odbijenica zahtjeva za domski smještaj.
Na rješenju centra stoji datum 23. sijecnja 2012., a stiglo je poštom, tvrdi Ivlin Jankovic, mjesec i pol kasnije, 12. ožujka!?
Uz to, dostavljeno je ocu, iako je njegova kci, takoder na zahtjev socijalnih radnika, u meduvremenu, 16. veljace, postala njegova privremena skrbnica. Tada joj je kao skrbnici receno da preda novi zahtjev za domski smještaj svog oboljelog oca, što je i ucinila 27. veljace, i sada se pita je li pred njom novo višemjesecno cekanje odgovora.
Neki dan su je, naime, opet pozvali u Centar za socijalnu skrb da brat i ona potpišu izjavu da nisu sposobni brinuti se o ocu.
- Dokad ce trajati to prepucavanje? Gdje je nestala humanost u socijalnim službama? Stalno mi postavljaju nove zahtjeve. Ne bježim od svojih obaveza, ali ovo je rješenje van pameti. U Centru za socijalnu skrb od pocetka mi ništa nisu vjerovali, tretiraju me kao kriminalku.
A ja se vec deset godina brinem o svom ocu, placala sam otkup stana u kojem je živio, najam podstanarskog stana i sada ga uzdržavam, podmirujem razliku od njegove mirovine do pune cijene smještaja, dajem mu džeparac, kupujem cigarete, odjecu, higijenske potrepštine. U rješenju kojim odbijaju naš zahtjev stoji da otac nema pravo na dom jer ima dvoje djece koja se o njemu mogu brinuti, a sad opet traže izjavu da se ne možemo brinuti o njemu!?
Za koga je onda Vila Maria ako nije za psihicki bolesne? On više ne može živjeti sam, treba stalnu medicinsku skrb, jer kad ima shizofrene napade, nije priseban, dezorijentiran je, odluta, ima halucinacije, muci ga nesanica. Zašto uz sve to mora biti 700 kilometara daleko od svoje djece i unuka kad u Puli imamo tako lijep, novi dom, pita se Jankovic.
Ravnatelj pulskog Centra za socijalnu skrb Marino Folo nije htio ništa dodatno komentirati.
- Sve piše u našem rješenju. Stranka je predala novi zahtjev koji se još razmatra, kratak je bio ravnatelj pa nismo s njim uspjeli riješiti ni enigmu kako to da je njihovo rješenje putovalo od Pule do Dubrave kraj Zagreba duže od mjesec dana. Centar se u rješenju, medu ostalim, poziva na to da korisnik "gotovo 9 godina nije bio hospitaliziran kada je o njemu vodena briga, u smislu urednog uzimanja terapije, od osobe s kojom je živio" te da ima "dvoje djece za koje u postupku nije utvrdeno da ne mogu ocu osigurati skrb, bilo neposredno ili angažiranjem i placanjem druge osobe koja bi o njemu skrbila u stanu".
Vesna Sperath, ravnateljica Doma za psihicki bolesne odrasle osobe Vila Maria, potvrdila nam je da oboljeli od manicne shizofrenije, kao i drugi kronicni psihijatrijski bolesnici, imaju pravo na smještaj u državnoj instituciji.
U Ministarstvu socijalne politike i mladih potvrdili su nam da je predstavka gospodina Jankovica zaprimljena i da je u tijeku rješavanje tog predmeta. Kažu da je "sve iznad najviše dva mjeseca cekanja na rješenje Centra za socijalnu skrb neprimjereno, jer je ovdje rijec o postupku po službenoj dužnosti, i to bi se vec moglo okarakterizirati šutnjom administracije".
Ako je korisnik htio ici u dom, a kcerka potpisala da ce doplacivati razliku od njegove mirovine do cijene domskog smještaja, ne vide razloga zašto je tako dugo smješten daleko od svojih najbližih. (Duška PALIBRK)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU OD SRIJEDE.