Treci dio projekta "Vis Major" Dragane Sapanjoš, nakon Novigrada i Pule, uprizoren je u subotu u Šikutima u sklopu Grill Peace Uniteda pod nazivom "V. M.: Alejandro". Ono što je isprve plijenilo pažnju bila je pjesma koja je dolazila iz bunara, a koju su 45 minuta, što je prosjecno vrijeme jednog pogreba, ponavljali clanovi grupe Let 3. U dvorištu je pod reflektorom bio osvijetljen stog sijena sa cvijecem koje je Sapanjoš izložila još u Novigradu, dok je prostorija u kuci zaudarala po vodi u kojoj se to cvijece nalazilo, što su donekle pokrivala kartonska mirisna stabalca koja su visjela sa stropa. O cemu se radi ispricala nam je ova novigradska umjetnica.
- Cijela trilogija je misao o tome što je celebracija smrti, od samog pocetka u Novigradu, gdje je bio šleper od 17 metara u kojem se nalazilo cvijece koje je izloženo ovdje. To je cvijece polako trunulo u šleperu koji je bio mrtva zona, zona bez energije, objasnila je Sapanjoš.
- Nakon toga se u Puli tražio leš koji nije imao ime, no tog leša na kraju nije bilo, bila je samo soba za klanje. Bila je jedna krematorijska pec - ugradbeni štednjak obložen voskom, ukljucen na 250 vati. U trenutku kada je sve krenulo, kada su policija i mrtvozornik došli na mjesto zlocina obaviti ocevid, cijela se pec pocela topiti da bi osvijetlila izložbu, to mjesto klanja. Ovo je zadnja epizoda gdje je ova skulptura napravljena od cvijeca koje je bilo u prvoj epizodi. Opet nema smrtnika, opet se vracamo na pocetak. Let 3 su pjevali pjesmu ispod zemlje, još uvijek živi, ali zakopani dok je trajao posmrtni marš za vrijeme pogreba. Unutar kuce se osjeca to truljenje zato što je cijela galerija zalivena vodom u kojoj je cvijece trunulo mjesecima dok sam ga držala u studiju, a mirise sam pokušala nekim sintetickim, lažnim mirisima pobiti, odnosno prekriti "svetim Arbre magiqueom", zakljucila je Sapanjoš svoju umjetnicku trilogiju koja je okoncana u Šikutima. (M. RADIC, snimio D. ŠTIFANIC)