Tek za 39 godina, odnosno 2050. godine, doprinosi zaposlenih bit ce dostatni za pokrice proracunskih troškova isplate mirovina u prvom stupu generacijske solidarnosti. No, ne zbog toga što ce se snažno povecati zaposlenost i smanjiti broj umirovljenika, vec zbog cinjenice da se prosjecna mirovina iz prvog stupa iz godine u godinu smanjuje.
Istovremeno, povecat ce se broj umirovljenika zbog starenja stanovništva. Tako Hanfa, u opsežnoj analizi trenutnog mirovinskog sustava, navodi kako ce se udio stanovnika starijih od 65 godina s 19 posto u ovoj godini povecati na 27 posto u 2051. godini.
Od 2002. godine do kraja prošle godine iz proracuna je za rashode mirovina i mirovinskih primanja izdvojeno ukupno 99,6 milijardi kuna. Dodatno je, napominje Hanfa, zbog nedostatka prihoda obaveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti uvjetovanog uvodenjem obaveznog mirovinskog osiguranja na temelju kapitalizirane štednje, u istom periodu izdvojeno 22,5 milijardi kuna.
Na pocetku mirovinske reforme, 2002. dodatno se proracunom za pokrice isplate mirovina osiguravala 9,1 milijarda kuna. Na kraju prošle godine, pak, proracunom je trebalo osigurati još 16,2 milijarde kuna. No, buduci umirovljenici, za tih 39 godina kad se predvida da ce uplaceni doprinosi za mirovinski biti dovoljni za isplatu mirovina na temelju generacijske solidarnosti, ne mogu baš racunati na izdašne mirovine.
Prosjecna mirovina 2050. godine bila bi 1.344 kune u drugom stupu, odnosno ukupno 2.574 kune što je u odnosu na trenutnu prosjecnu mirovinu cetristotinjak kuna više. (G. GALIC/Novi list)