Papa Benedikt XVI. odobrio je Kongregaciji za kauze svetaca da proglasi dekrete o proglašenju čuda, mučeništva i herojskih kreposti više slugu Božjih. Jednim od tih dekreta se svećenika Porečke i pulske biskupije Miroslava Bulešića priznaje mučenikom, kako se u dekretu navodi, ubijenim iz mržnje prema vjeri, doznajemo od fažanskog župnika Ilije Jakovčića. Sada se samo očekuje određivanje datuma kad će Bulešić svečano biti proglašen blaženim, čime će postati prvi blaženik među istarskim Hrvatima.
Danas Crkva u Istri među mučenicima i žrtvama komunističkog režima ima jednog blaženika, Francesca Bonifacia, a nadaju se i skoroj radosnoj vijesti pape Benedikta XVI. Bulešić se na crnoj listi komunističkog režima našao već od mladenaštva, budući da je studirao u Rimu, a ubijen je u župnoj kući u Lanišću 24. kolovoza 1947. gdje je pratio delegata Sv. Stolice Jakoba Ukmara koji je dijelio svetu krizmu.
- Don Miro Bulešić nije postao slučajna žrtva, niti je slučajno prihvatio mučeništvo. Dugo vremena tadašnji je komunistički režim tražio mogućnost kako da se obračuna s mladim poletnim svećenikom koji je svojim svetačkim životom i evanđeoskom gorljivošću zahvaćao vjernička srca. Za Bulešića je mučeništvo predstavljalo pobjedu nad zlom, on u svojim duhovnim zapisima moli Božju snagu da bude spreman na mučeništvo, kako ne bi osuđivao svoje neprijatelje, nego im prašta, kaže vlč. Jakovljević.
Miroslav Bulešić rođen je 13. svibnja 1920. u selu Čabrunići kraj Svetvinčenta, a osnovnu školu pohađao je u Juršićima. Nakon studija u Rimu, za što se založio sam velečasni Alojzije Stepinac, 1943. postao je svećenik i u svom radu osobitu pozornost posvetio odgoju djece i mladih, a pomagao je svima koji su bili u potrebi bez obzira na vjeru i naciju. Nakon što je ubijen, vlasti nisu dozvolile da bude pokopan u svojoj rodnoj župi u Svetvinčentu, pa je pokopan u Lanišću. Njegovo je tijelo položeno u grobnicu u crkvu u Svetvinčentu tek 1958., a na proglašenje Bulešića blaženim čeka se još od 1956. godine kada je biskup Dragutin Nežić pokrenuo službeni postupak usprkos zabranama tadašnjih vlasti. (P. SOFTIĆ-MEHMEDOVIĆ)