Brojevima, podacima i čistom statistikom najbolje je, i vjerojatno najtočnije i najpreciznije, predstaviti književnika Miru Gavrana. Upravo je fantastičnim brojkama koje se tiču ovog plodonosnog autora, književnu večer, u režiji Pučkog otvorenog učilišta i rovinjske Gradske knjižnice "Matija Vlačić Ilirik", a riječ je o ciklusu "Pisac u prolazu", otvorila moderatorica Melita Jurkota. I nije pogriješila. Jer, Miro Gavran i njegov autorski opus ostavili su publiku bez riječi.
Bilježnice velikog formata
- Miro Gavran najizvođeniji je suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu u proteklih dvadesetak godina. Njegova su djela prevedena na 35 jezika, knjige su mu imale više od 150 izdanja, a po njegovim je dramama i komedijama nastalo više od 250 kazališnih premijera diljem svijeta, koje je vidjelo preko tri milijuna ljudi. Uz sve to, jedini je živući dramatičar u Europi
koji ima kazališni festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, i na kojem se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima, a koji od 2003. djeluje u Slovačkoj, a od 2013. u Poljskoj pod nazivom GAVRANFEST, podsjetila je Jurkota, poentiravši i da je Gavran do sada napisao 40 kazališnih tekstova, devet romana, zbirku kratkih priča i devet knjiga za djecu i mlade. Uz sve to, a dovoljno je toga sadržajno i za tri tuđa života, Gavran je osnivač i Teatra Gavran. Kako sve to uspijeva i odakle mu hrabrosti za vlastiti teatar?, pitala je svog gosta Melita Jurkota.
-Teatar Gavran, osnovan je prije 13 godina, dakle 2002., s ciljem i željom da sa svojom predstavom dođem u sve krajeve i gradove zemlje. Uz to, dobar je to osjećaj kad možeš odabrati "svoje" suradnike a ne ekipu koja ti je nametnuta. Jer, kada je to tako, dakle nametnuto, autor ni na što u predstavi ne može da utječe. S druge strane, kada je riječ o obostranom izboru i želji, onda sve zainteresirane i uključene strane u projekt ulaze srcem, odgovorio je Miro Gavran, od kojeg je publika doznala i da piše rukom, izbjegavajući koliko je to god moguće blagodati računala. No, osim što to čini na staromodni način, piše i u bilježnice velikog formata iz kojih već punih 27. godina jedna te ista gospođa pretipkava.
Piše u suglasju s glumcima
Od ostalih zanimljivosti, saznajemo i da autor osim što odabire kazališnu ekipu, piše i u suglasju s glumcima.
- S glumcima i sam gutam kazališnu prašinu što nam daje za pravo da zajednički sudjelujemo u projektima, veli Miro Gavran, potvrđujući da je u fokusu njegovog interesa najčešće odnos muškarca i žene.
- Kao prvo, volim pisati o ženama. U svom životu one imaju daleko više prepreka na putu, i samom tom činjenicom zanimljivije su od muškaraca. Uz to, uz žene uvijek ide i emotivnost, a ona čini čvrstu fabulu. Knjiga mora izazvati emociju jer, književnost nije dnevna novina, podsjeća autor, koji kaže da ga roman bez dobre fabule ne može osvojiti, baš kao ni kazalište bez humora.
- Ono što tražim u kazalištu je humor kroz koji mogu odaslati i vrlo važne i ozbiljne poruke, a da istovremeno to ne činim banalnim uradcima i komedijama koje podilaze gledateljima. Osobno, smatram da je nemjerljivo teže odglumiti komediju u odnosu na dramu, pa stoga i preferiram njihov spoj koji je najbliži životu, objasnio je Miro Gavran, dodavši i da mu je humor beskrajno važan jer uz njegovu pomoć i kroz komediju progovara o našoj zbilji i svakodnevnici. A možda upravo u toj formuli i leži tajna njegovog velikog stvaralačkog uspjeha. (N. ORLOVIĆ RADIĆ)