Ribari koji love plavu ribu na zapadnoj obali Istre poceli su gubiti strpljenje. Naime, rovinjska tvornica za preradu ribe Mirna još im duguje za ribu koju su joj isporucili lani. Iako su, vele, dosad imali razumijevanja, buduci da se ova tvornica ribljih konzervi, jedna od tri preostale te vrste na Jadranu (od nekadašnjih 14), nalazi u teškocama, došli su u situaciju da ce morati svoj novac tražiti sudskim putem.
- Za hladni pogon - placanje posade i gorivo - mjesecno nam treba 150 tisuca kuna. Prije no što isplovimo na more, cim nam vrijeme dozvoli, moramo natankati gorivo, opremiti brod i mreže te podmiriti dugovanja prema posadi. Vec smo se zadužili za nabavu broda, sve nam je pod hipotekom. Više nemamo kuda, morat cemo tužiti tvornicu, kaže Roberto Paris iz Vrsara, kojem Mirna najviše duguje.
Slicno je s bracom Brunom i Francom Venierom, koji nastavljaju tradiciju «najribarskije» rovinjske obitelji. Ni oni ne znaju kako bi krenuli na more. Bankovne kredite za financijsko premošcivanje mrtve sezone, u koju spada i mjesec dana zabrane ulova zbog obnove ribljeg fonda, vec su potrošili za place posadi svog broda. Za pocetak nove ribolovne sezone neophodna im je nova mreža plivarica, za što im treba 80 tisuca kuna. Zbog Mirninog dugovanja morali su odustati od investicije i sada ih vec hvata panika, jer se placanje isporucene ribe odgada iz mjeseca u mjesec.
Mirna je ovim ribarima najviše dužna, ali duguje i drugima. Po njihovoj procjeni, taj je dug dosegao cak šest milijuna kuna, a ni sada nije manji od pet milijuna. Zbog toga strepe nad sudbinom tvornice, koja se malo prodaje, malo ne prodaje. I oni bi željeli da se vec jednom zna što ce biti s Mirnom, o kojoj ovisi sudbina ne samo njenih 180 djelatnika, vec i stotinjak ribara zaposlenih na preostalim istarskim brodovima za ulov plave ribe.
Ribari su ogorceni i zato što je Mirna dobila najviše državnih poticaja, a njima nije isplatila ništa. Inace, za plavu ribu se isplacuju dvostruki poticaji. Ribari dobivaju 0,35 kuna za kilogram ribe, dok preradivacima pripada prosjecno 2,5 kuna po kilogramu.
Po podacima na web-stranici nadležnog ministarstva Mirna je tako za treci isplaceni kvartal prošle godine, kada je bio najveci ulov i prerada, dobila poticaj od 397 tisuca kuna, što je tek dio dugovanja ribarima. Rovinjska tvornica je zbog nelikvidnosti i nemogucnosti placanja repromaterijala lani bila van proizvodnje tri i pol mjeseca, kao i prva tri tjedna ove godine.
Zadnjih mjeseci nelikvidnost je kulminirala pa su pocele kasniti i place. U Mirni stoga mole ribare za još malo strpljenja. Direktorica Gordana Vesovic kaže da ce pocetkom ožujka s njima održati sastanak, na kojem ce im objasniti zbog cega kasni isplata isporucene ribe.
- Mirna i ribari vezani su pupcanom vrpcom, jedni bez drugih ne mogu. Bez ribara mi ne bismo imali ribe za preradu, a ribari je bez nas ne bi imali kome prodati. Kada su prošle jeseni zbog puno ulovljene ribe drugi preradivaci snizili otkupne cijene i odbili je otkupljivati, mi smo otkupili cjelokupne ulove uz zapadnu obalu Istre, po cijeni od 3,1 kunu za kilogram. Nije nam trebalo toliko ribe, hladnjaca nam stoga radi cijele zime i troši puno struje, ali bili smo socijalno osjetljivi prema ribarima, koji bez nas ne bi imali kome isporuciti svoj ulov, kaže Vesovic.