- Na pulskom ste sveučilištu održali predavanje o održivom razvoju. Ide li Hrvatska uopće u smjeru takvog razvoja ili se neselektivno prihvaćaju bilo kakve investicije?
- Činjenica je da se postupci procjene utjecaja na okoliš kod nas uvelike razlikuju od onih u EU-u. Zbog toga je Europska komisija i dala primjedbe Hrvatskoj na postupak provedbe procjene utjecaja na okoliš. Primjerice, u Švedskoj od svih studija prolazi oko 40 posto. Kod nas je prolaznost studija više od 90 posto. Naravno da je kod nas zahtjeva za investicijama znatno manje nego u drugim europskim državama. Možda i u tome treba tražiti razlog velikoj prolaznosti s obzirom na to da je Hrvatska gladna investicija. Ali održivi razvoj treba gledati znatno šire. On počiva na tri stupa: gospodarskom razvoju, zaštiti okoliša i brizi o socijalnim pravima zajednice. Održivi razvoj je omiljena sintagma mnogih političara i gospodarstvenika, ali obično se ističe tek jedna komponenta - gospodarski razvoj. Ljudi, pak, koji su vezani uz zaštitu okoliša vole predimenzionirati ulogu zaštite okoliša. Meni se uvijek činilo da je socijalna komponenta u takvom razvoju najviše zanemareni dio.
- Treba li Plomin 3 biti na ugljen?
- Tehnologija planirana za novi blok u Plominu trebala bi dovesti do poboljšanja u nekim ključnim ekološkim parametrima. Prvenstveno mislim na sumporove i dušikove spojeve, smanjivanje emisija lebdećih čestica u odnosu na postojeće stanje. To je nešto što kao osoba koja je zainteresirana za zaštitu okoliša u svakom slučaju pozdravljam. Radi se o boljoj, modernijoj tehnologija koja sigurno donosi pozitivne pomake.
- No, neke negativnosti će ostati?
- Smatram da je negativna strana te tehnologije veliko povećanje emisija CO2. Hrvatska iduće godine ulazi u sustav trgovine emisijama što podrazumijeva da će ta tehnologija u principu biti dosta skupa. Danas postoje puno prihvatljivije tehnologije za korištenje ugljena, nisam a priori protiv ugljena budući da Hrvatska treba ići na diversifikaciju energetskih izvora i nije realno očekivati da ćemo se u potpunosti oslanjati na plin.
- Na predavanju ste govorili o negativnim ekonomskim aspektima Plomina 3, odnosno o njegovoj mogućoj neisplativosti. Odnosi li se to na velike emisije CO2 i tehnologiju koja će na koncu državu puno koštati?
- Tipske elektrane te tehnologije obično su snage 800 MW, a TE Plomin C će biti snage 500 MW. To znači adaptaciju tehnologije, što može dovesti do neželjenih rezultata te veću cijenu nego da se radi tipska elektrana. Kada se tome pribroji kupovina emisija te vjerojatan rast cijene tone CO2 u narednim godinama, ili pak investicija u CCS, sustav hvatanja ugljika, dolazimo do vrtoglavih cifri.
- Svojedobno ste hvalili projekt istarskog centra za gospodarenje otpadom Kaštijun. Imate li saznanja što je s njim?
- Pretpostavljam da se odvija sukladno planu i onome što je potpisano s EU-om. Nisam pretjerano oduševljena tim projektom. Mislim da mehaničko-biološka obrada otpada, kakva će biti na Kaštijunu, nije najbolje rješenje. Ali je pozitivna strana da će tim projektom početi trajna sanacija pulskog odlagališta, što je sada veliki problem Pule.
- Naveliko se govori o Vašem isključenju iz SDP-a. Provocirate li ga i sami s otvorenim kritikama?
- Nisam tako neobjektivna da ne bih znala da sam teška suradnica. (Razgovarao Bojan ŽIŽOVIĆ; snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
CIJELI RAZGOVOR ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.