Prošlo je mjesec dana otkad se u Istru iz Zagreba vratio bivši direktor županijske Turisticke zajednice Tomislav Popovic, i to na mjesto predsjednika Uprave rovinjske hotelijerske kuce Maistra.
- Zašto ste se odlucili nakon samo šest mjeseci rada u Atlasu prijeci u Maistru? Je li nostalgija prema Istri bila prejaka?
- Nostalgija ni u kom slucaju ne može biti presudna. Naravno da mi je drago biti blizu kuce jer sam tu na kraju krajeva odrastao i tu živim. Ali, profesionalac sam i tako shvacam svoj posao i prema njemu se odnosim fer i korektno, barem si utvaram da je tako. I na koncu, kada netko tko radi cijeli život u turizmu dobije ponudu od Maistre, jedne od najvecih hrvatskih kompanija u turizmu, naravno da je ne može zanemariti. S druge strane, treba uzeti u obzir i obiteljsku komponentu. Imam malo dijete i ženu pa je i ta cinjenica utjecala na moj odabir.
- Što ste zapravo u tih šest mjeseci uspjeli napraviti u Atlasu, za koji se zna da je bio u poprilicnim problemima?
- Šest mjeseci je period u kojem se ne može napraviti puno, pogotovo ne u tako velikoj firmi. U velikoj kompaniji jedan covjek ne može napraviti sam velike pomake i niti ce, kada taj covjek ode, iza njega ostati velike poteškoce. Radi se o dobro složenom timu i novodefiniranoj strategiji buduceg razvoja. To znaci da mojim odlaskom nisu pretrpjeli neku veliku štetu. Firma je bila u lošem stanju i iako nije realno ocekivati da se u kratkom vremenu može oporaviti, smatram da Adriatica.net ima dobru perspektivu. Fokus mog angažmana bio je dominantno usmjeren na objedinjavanje poslovnih aktivnosti vezanih uz operiranje u Hrvatskoj pod zajednickim brendom Atlas.
ODMAK MAISTRE
- S kojim se novim izazovima susrecete u Maistri i što Vas u novom poslu najviše motivira?
- Angažiran sam da nastavim tamo gdje su stali. Izazov je sam po sebi biti dio Adrisovog tima. Ova kompanija zna, odnosno ima jasnu viziju kako bi se trebala razvijati, tako da je u tom dijelu moj zadatak jasan. Niti jedna druga turisticka kompanija nije postupila kao Maistra, koja je napravila odmak u odnosu na ostale kompanije u hrvatskom turizmu kroz ulaganja u objekte visoke kategorije, kao što su primjerice hoteli Monte Mulini ili Lone. Rijetko se koja kompanija odlucila na ovakav zaokret, pa cak i kada je bilo povoljnije vrijeme za investiranje. Planovi za buducnost su jako ambiciozni.
- Znaci li to da u sljedecih godinu dana u Maistri nece biti vecih investicija?
- Pred završetkom smo jednog investicijskog ciklusa, a ukoliko sada bude pauza, bit ce - kratka. S druge strane, znacajan dio aktivnosti vezan je za razvoj destinacije, tu želimo imati aktivnu ulogu. Investiranje u smještajnu infrastrukturu bez paralelnog investiranja u destinaciju ne može dati rezultate kakvi se u perspektivi ocekuju.
- Kako gledate na spor izmedu Opcine Vrsar i Maistre vezano za turisticko zemljište u kampovima i opcenito na prošlogodišnju zategnutu situaciju buduci da ste i sami iz Vrsara? Prije godinu dana, kada ste bili direktor TZ-a, pokušali ste pomiriti te dvije strane.
- Svatko racionalan htio bi pomiriti te dvije strane. Ja vjerujem da ce do tog dogovora i doci. U ovom je trenutku Vrsar bez Maistre nemoguce zamisliti, a niti Maistra bez Vrsara nije ista kompanija. Na podrucju Vrsara 85 posto nocenja realizira se u Maistrinim objektima, Maistra zapošljava i angažira oko 450 ljudi, tamo je investirano oko 400 milijuna kuna otkad je došla Maistra. Zato je nužno pronaci zajednicki jezik, oportuno bi bilo osigurati uvjete za dugorocan razvoj te kompanije, a ona ce donijeti prosperitet lokalnoj zajednici.
- Kako gledate na situaciju da ste na celu tvrtke koju Vrsarani baš i ne vole zbog toga jer je preuzimanjem Anite ugasila to poduzece?
- Ta prica o Aniti i kada je "mama Anita" hranila Vrsar je daleko iza nas. Vrsarani se s nostalgijom vole sjecati nekakvih sedamdesetih i osamdesetih godina, ali ne samo po pitanju Anite, nego i svega ostalog u širem i užem okruženju. Mislim da u tom dijelu prevladavaju emocije, ali takvo stanje nije bilo održivo. Buduci da je Vrsar mala sredina, kolektivno pamcenje i emotivni element dolaze više do izražaja. Ali covjek mora biti realan i staviti stvari u kontekst današnjeg vremena.
NADAM SE RJEŠENJU SPORA S ANITOM
- Kakva je trenutno situacija što se tice tog spora i što cete napraviti da se on riješi?
- Zakon o turistickom zemljištu trebao bi olakšati njegovo rješavanje. Nadam se da je to pocetak kraja rješavanja spora i da smo prešli kulminaciju vrucih odnosa od prošle godine.
- Koji su vaši kratkorocni ciljevi za ovu godinu, a koji dugorocni?
- Naše su ambicije usmjerene i na repozicioniranje destinacija, utvrdivanje novog identiteta Rovinja i Vrsara s motivom kreiranja uvjeta za produženje sezone i podizanjem turisticke potrošnje gostiju jer gosti nece doci samo zato što smo uredili hotele. Uskoro ocekujemo završetak radova na hotelu Lone, prvog design-hotela u Hrvatskoj. Hotel bismo trebali otvoriti prije planiranog roka, vec sredinom srpnja. Probijamo rokove, ali u drugom smjeru, što baš i nije uobicajeno. Eden ce ostati kakav je trenutno, a u zoni Monte Mulini uredit cemo plaže.
- Jeste li mijenjali cijene?
- Cijene smo korigirali za nekoliko postotaka.
- Govorilo se da bi nam razdoblje prije špice sezone bilo uspješnije kada bi hotelijeri spustili cijene.
- Neki ce reci da su cijene previsoke, hotelijeri ce reci da s tim cijenama ne mogu izaci na kraj. Pitanje je koje naocale stavimo i kroz koju dioptriju gledamo na stvar.
- Skoro je prošla godina dana otkad ste iz javnog prešli u privatni sektor. Žalite li za poslom u Turistickoj zajednici Istre?
- Ne. To je sve bio normalni slijed dogadanja i ja na sve ovo gledam kao na napredak u karijeri i osobnu afirmaciju uposlu. Vec sam radio u privatnom sektoru, pa sam prešao u javni i sada opet u privatni, što ne znaci da se možda jednog dana necu ponovno vratiti u javni sektor.
- Kao buduci ministar turizma?
- Nemam tih ambicija.