Nove predstavu pulskog kazališta Dr. Inat "Posljednji marš ili (R)evolution" u režiji Šandora Slackog Sr., koja je sinoc imala premijeru prostorijama kazališta u Rojcu, pohodila je brojna publika, a bit ce reprizirana u petak. Uloge u toj fantazmagoricnoj analizi sumraka civilizacije kroz slike ostvarili su Mirjana Ban, Dijana Burolo, Vladimir Butkovic i Ana Sušek, a za rasvjetu se pobrinuo Marko Bolkovic.
"Kopajuci po lešini civilizacije teško je ostati cist" - navodi se u popratnom tekstu predstave, a cetiri glavna aktera na sceni se pojavljuju odjeveni u bijelo i vezani lancima. Jednolican i repetitivan ritam koji prati njihove pokrete samo je uvertira u glazbenu podlogu predstave - sveprisutan Straussov "Radetzky marš".
Protagonisti stvaraju živuce skulpture koje slave borbu i pobjedu, zatim slave i ubijaju jedan drugog da bi se poslije pokorili jednom vodi. Marširanje koje izvode takoder ima svoje žrtve, likovi se traže izvikujuci vokale, a pred kraj predstave dva para formiraju preslik Michelanhgelove "Pieta".
Bijele ruže koje nose tijekom cijele predstave na kraju urone u vodu koja se polagano, ali sigurno pretvara u krv. Iza njih cijelo vrijeme stoji razapeti lik koji je pandan Kristu, ali koji stoji nakrivljeno. Zadnja scena posvecena je njemu i likovima koji ga napokon uoce i stanu ispred njega dok se svjetla gase.
Civilizacija u predstavi Šandora Slackog Sr. vec je mrtva, a leševima koji su ju nekad sacinjavali ne preostaje nogo da povedu mrtvacko kolo u kojem ponavljaju radnje iz svojih bezvrijednih života. Predstava se u potpunosti uklapa u poetiku kazališta Dr. Inat, a konceptualno je zaokružena, kristalno jasna i razumljiva što za ovakvu vrstu neverbalnog teatra nije uvijek slucaj.
Pesimizam koji se provlaci kroz teme predstave nije vezan za rezignaciju vec za propitkivanje sadašnjeg stanja, a prikazana milost na kraju ujedno je i simbol utjehe kao i nastavak nade. (Boris VINCEK)