U subotu je u Puli u zgradi Vodotornja od 10 do 17 sati održana četvrta razmjena pod nazivom "Milo za drago". Riječ je o projektu koji se provodi u sklopu Operativnog programa Razvoj ljudskih potencijala 2007. - 2013. Nositelj projekta je Udruga "trenutak.39" iz Zagreba. Partneri u projektu su udruge Hrvatska permakultura iz Zagreba, te Tranzicijska Pula i Savez udruga Rojca iz Pule.
Sustav razmjene tek se razvija
Kako je rečeno, projekt Milo za drago promovira sustave razmjene roba i usluga bez upotrebe novca. Ukupna vrijednost projekta je 200 tisuća kuna od čega EU sufinancira s 85 posto iz Europskog socijalnog fonda, a Ured Vlade Republike Hrvatske za udruge s 15 posto iz Državnog proračuna RH. Projekt traje do 28. prosinca ove godine.
Cilj je upućivanje građana na zadovoljavanje ekonomskih potreba bez plaćanja. Organizirano je osam razmjena u zagrebačkim četvrtima Maksimir i Trešnjevka jug te pulskim mjesnim odborima Monte Zaro i Nova Veruda. Završna komponenta, koja će se nastaviti razvijati i nakon što završi ovaj projekt, je uspostavljanje web sustava razmjene, odnosno web platforme na kojoj će se dogovarati razmjena.
Iako u Puli odaziv nije bio velik, organizatori su pojasnili da se sustav razmjene tek razvija. U situaciji višegodišnje ekonomske krize, kažu, projekt razvija međususjedsku pomoć i suradnju, te sustav razmjene koji bi bio komplementaran konvencionalnoj razmjeni novcem. U sklopu subotnje manifestacije u Puli, Gordana Dragičević iz udruge Hrvatska permakultura održala je i radionicu o korištenju sustava razmjene u zajednici.
- Radimo na dvjema razinama: jedno su događaji uživo, poput ovog, gdje ljudi mogu razmijeniti robu i usluge bez novca. Ovo se događa već četvrti put ove godine u Puli, od čega je dvaput bilo u Rojcu i dva puta na Novoj Verudi. Ljude treba naviknuti na taj koncept i zato mi održavamo i radionice. Druga razina našeg djelovanja je olakšavanje udrugama i grupama da same razmjenjuju usluge, vještine i robu i zato smo razvili web platformu koja za razliku od, primjerice Njuškala, služi grupama, a ne pojedincu. Potrebno je ići na web stranicu projekta "Milo za drago" i ispuniti formular te čekati naš poziv u grupu, rekla nam je Dragičević.
Svaki rad jednako vrijedan
- Netko zna bojiti zidove, netko je vodoinstalater, netko će šetati pse... Na prvom okupljanju u Puli imali smo gospođu koja je nudila krojačke usluge, ma ljudi svašta znaju, ali smo mi jednostavno navikli sve platiti novcem. Ovdje vrijede neke druge "valute". Banka vremena, recimo, sve računa po sat vremena, s tim da je svaki rad jednako vrijedan, nema cjenkanja, nema vrjednijeg posla, sve isto vrijedi – jedan sat. Mi to zovemo "lokalni novac", a to je izmišljena valuta koja ide na povjerenje. U europskim zemljama to već funkcionira, u Britaniji recimo, a u Švicarskoj više od 80 godina. Kod nas ono što se daje evidentira se kao vremenski kredit, razmjena ne ide jedan-na-jedan i ne u isto vrijeme, zato se i obračunavaju sati. Ja vama sada napravim nešto, a onda od nekog iz grupe zatražim neku drugu uslugu, a on od trećeg člana i to je suština, pojašnjava nam na kraju Dragičević. (S. ZRINIĆ TERLEVIĆ)