Nismo sami i ne živimo na bezbrižnom poluotoku, dio smo jadranskog morskog sustava koji je opet dio složenog sistema Mediterana, a u tom okruženju stvari ne štimaju jer se radi o zatvorenom sustavu izuzetno osjetljivom na potencijalne zagadivace, kojih ima napretek. Nedavno smo objavili podatke o jadranskom podmorju, odnosno o nevjerojatnoj koncentraciji ratnog arsenala i radioaktivnog otpada koji leže na dnu. To je dio price koja je daleko složenija i koja se ne može riješiti u par redaka.
Veliki nosaci nafte - naša svakodnevnica
Preko puta Istre, na samo pedesetak milja udaljenosti, Italija je u poslijeratnom razvoju podigla najvece talijansko središte kemijske industrije Porto Marghera: više od dvije tisuce dimnjaka svakodnevno ispušta nevjerojatne kolicine otrova, tisuce i tisuce hektara zemljišta na kojemu su izgradena industrijska postrojenja proglašeni su zonama visoke koncentracije zagadenosti koje treba bonificirati.
Duž talijanske obale na srednjem i južnom Jadranu na nekoliko desetaka milja od hrvatske obale platforme crpe naftu iz podzemlja, svaki dan Jadranom plove veliki nosaci nafte, iz jadranskih luka, poput Kopra, stižu alarmantne vijesti o utovaru i istovaru radioaktivnog otpada, Jadranom plove vojni brodovi NATO-a koji nose bojeve glave, izmedu Vicenze i Pordenonea, tek stotinjak kilometara od istarske obale, Amerikanci i NATO savez drže nuklearne bojeve glave na vojnim aerodromima… To su tek natuknice za zasebne teme koje cemo obradivati na stranicama Glasa Istre. No, krenimo redom.
Promet nafte je svakako najzanimljiviji dio price, a podaci govore o tome da se na Mediteranu ostvaruje 20 posto ukupnog svjetskog prometa naftom i naftnim derivatima. Radi se o 370 milijuna tona nafte koja godišnje prode kroz tzv. unutrašnje more: svaki dan Mediteranom plovi 300 velikih nosaca nafte, a godišnje prometuje oko 200.000 brodova.
Bez obzira na morske incidente, samo promet dnevno prouzroci nezanemarivo zagadenje jer je nezakonito pranje cisterni morskom vodom pravilo, a valja svakako uzeti u obzir i pitanje balastnih voda koje završavaju u moru. Racuna se da je kolicina zagadenja koja je tim putem završila u moru porasla u razdoblju od 1996. do 2006. godine za 60 posto.
U Italiji se nalazi najveca koncentracija rafinerija u kojima se preraduje cetvrtina sirove nafte koja prode kroz Mediteran. Normalno, dio toga ulazi i preraduje se u Jadranu. Duž obale talijanskog poluotoka radi 12 velikih rafinerija, nalazi se 14 naftnih luka, izgradena su tik do mora 482 velika naftna rezervoara, a na moru je instalirano devet platformi koje crpe naftu iz podmorja. Cijeli taj sustav godišnje posluje s oko 343 milijuna tona nafte i naftnih derivata.
Jadran - najvažniji talijanski naftni cvor
Talijanske naftne luke ostvaruju godišnji promet od 178 milijuna tona nafte: na prvom je mjestu Genova s 49 milijuna tona, na drugom Trst s 45 milijuna tona sirove nafte, na trecem Venecija, odnosno Porto Marghera s 27 milijuna tona, a na cetvrtom Cagliari s 26 milijuna tona sirove nafte.
Iz podataka je razvidno da je Jadran strateški najvažniji talijanski naftni cvor, a uz Trst i Margheru valja dodati naftna postrojenja na južnom Jadranu, i to u Falconari nedaleko od Ancone i u Tarantu u regiji Puglia.
Trst je specifican slucaj jer je to stanica velikog naftovoda SIOT koji naftu preko Alpa dovodi do Austrije, Njemacke i Ceške. Tijekom cetrdesetogodišnje tradicije naftovod je imao nekoliko havarija, no najznacajnija je ona koja se dogodila 4. kolovoza 1972. godine kada su teroristi palestinske organizacije Crni rujan postavili cetiri bombe ispod rezervoara. Eksplozija koja se dogodila u noci zapalila je oko 110.000 tona nafte.
Tršcani se pitaju može li se tako nešto ponoviti i što ce se dogoditi sa sistemom sigurnosti kada jednog dana proradi veliki plinski terminal koji namjeravaju izgraditi u srcu tršcanske industrijske zone, nedaleko od naftnih postrojenja SIOT-a.
Od 1985. godine do danas u Italiji je zabilježeno 27 incidenta na moru tijekom kojih je u moru završilo 270.000 tona nafte. Srecom po nas, dva najveca incidenta, oba 1991. godine, dogodila su se na zapadnoj obali Italije, i to u Genovi i Livornu. Ciparski nosac nafte "Haven" potonuo je u Genovskom zaljevu pa su u moru završile 162.000 tona nafte.
Iste godine, 10. travnja, talijanski nosac "Agip Abruzzo" sudario se s putnickim brodom "Moby Prince", 140 osoba je poginulo u požaru, a u moru u luci Livorno završile su 23.000 tona nafte. Teško je zamisliti posljedice slicnih incidenata da su se dogodili u Jadranu. Sjetimo se straha od turskog broda koji se zapalio nedaleko od Pule, što bi bilo da je gorivo iscurilo u more.
Iz priloženih podataka vidljivo je da je Jadran izuzetno opasno prometno morsko cvorište pa se postavlja pitanje tko i zašto zagovara daljnje povecanje prometa preko sumnjivih projekata poput "DružbAdrije" ili naftovodom Konstanca - Trst.