Tanja Miličić, voditeljica pulskog kina, nedavno je imala priliku biti članica ocjenjivačkog suda Međunarodne mreže art kina (CICAE) na 69. venecijanskom filmskom festivalu u programu Horizonti. Bio je to i povod za razgovor o dojmovima s venecijanske Mostre te planovima koje ima za kino Valli.
- Kako ste postali dio žirija u Veneciji, ima li to neke veze s priznanjem koje je pulsko kino prije dva mjeseca dobilo od udruge Europa Cinemas za kino mjeseca u Hrvatskoj?
- Kino Valli je član nekoliko međunarodnih organizacija, jedna od njih je Europa Cinemas, već duži niz godina, a prošle godine postali smo članom CICAE-a - Međunarodne organizacije udruženja art kina iz čitavog svijeta, a u isto vrijeme postali smo članom međunarodne organizacije European Children Film Association, koja se bavi filmovima za djecu. Već više godina surađujem s CICAE-om na nekim drugim projektima i tek smo zapravo prošle godine poslali aplikaciju da postanemo član te mreže. Oni imaju svoje žirije na festivalima širom svijeta i to su uglavnom veći festivali poput Cannesa, Berlina, Locarna ili San Sebastiana, ali i na manjim festivalima poput onoga u Vilniusu u Litvi, tako da svim članovima pošalju dopis u kojem pitaju postoji li interes da budu na nekom od tih festivala. Tada treba ispuniti svu tu aplikaciju te oni odlučuju tko će gdje ići. Mene su izabrali za Veneciju, a naravno da je potrebno i imati neki rad i rezultate iza sebe da bi se to moglo ostvariti.
Ovo što je bilo u srpnju povezano je s članstvom u Europa Cinemasu, koji je vrlo detaljno pratio rad ne samo kina Valli nego i svih kina koji su članovi te organizacije zato što je razlika članstva kod njih u odnosu na CICAE što oni i financijski pomažu rad kina, a sve ovisi o broju europskih filmova koji su prikazani u kinu tijekom godine i na kraju svake godine mora im se poslati vrlo detaljan izvještaj o tome koji su filmovi prikazani u kinu, koja je bila gledanost, koliko je film prikazivan u kinu itd. Na osnovi naših rezultata i suradnje s njima odlučili su da je kino Valli reprezentativno kino za Hrvatsku te su nas predložili stranici Film New Europe za kino mjeseca u Hrvatskoj.
- Kako je bilo u Veneciji, koliko ste tamo bili, koliko ste filmova morali pogledati i je li bilo naporno?
- Festival je otvoren 29. kolovoza i trajao je do 8. rujna, a ja sam došla 30. kolovoza i vratila se već 7. rujna. Žiri u kojem sam bila činili su Francesco Clerici iz Italije i Jon Barrenchea iz Velike Britanije, a morali smo pratiti 18 dugometražnih filmova u kategoriji Horizonti, no dok smo bili tamo naravno da smo htjeli pogledati i druge filmove jer su to premijere filmova najznačajnijih europskih i svjetskih autora. To mi je bilo prvo iskustvo boravka na jednom festivalu, da u tako dugom periodu, sedam intenzivnih dana, jedino što radim gledam filmove. Obično kad idem na neke sastanke, imam neke prezentacije i radionice i onda u sklopu toga pogledam jedan do dva, ponekad i tri filma, a ovdje sam gledala četiri do pet filmova dnevno i, da, izuzetno je naporno. Ne samo da je naporno mentalno, nego i fizički jer sjediti čitav dan u kinodvorani nije baš lagan posao. To su različite dvorane, neke više neke manje udobne i stvarno je jako teško nakon nekoliko dana smjestiti se i izdržati taj napor. Počinjete osjećati i fizičku bol, ali naravno da se to zanemari jer filmovi u potpunosti plijene pažnju i ako je film izuzetno interesantan, onda niste svjesni udobnosti ili neudobnosti. Bilo je i takvih filmova i to me najviše oduševilo. Bila sam upozorena da program Horizonti često nudi art filmove koji su možda malo teži za praćenje i zahtijevaju veću pažnju. Ako gledate puno takvih filmova dnevno, onda vam to može stvoriti probleme, međutim ja sam čitavom selekcijom bila prilično oduševljena. Pogledala sam ukupno 28 filmova u sedam dana, uključujući one koje nisam morala pratiti kao članica žirija, samo tri projekcije sam napustila, a jedan mi se baš nikako nije svidio. Ostali su bili od okej do jako dobri.
- Jeste li kao voditeljica pulskog kina imali i neke dogovore u vezi s ovom ustanovom kojoj ste na čelu?
- U Veneciji je uz mene bio i umjetnički ravnatelj pulskog festivala Zlatko Vidačković, koji je pratio filmove od kojih će neke možda izabrati za 60. izdanje festivala, a ja sam mu za festival preporučila filmove koje sam ja gledala, a on nije. Što se tiče samog kina, to je malo kompleksniji posao jer kino uzima filmove od distributera, a Pula Film Festival nije distributer. Mi ne otkupljujemo filmove da bismo ih prikazivali, ali svakako ću se potruditi da filmove koji su bili prikazani u Veneciji i koji su mi se svidjeli, a naši distributeri će ih otkupiti, prikažemo. Druge su mogućnosti to što u sklopu kina Valli imamo često posebna događanja poput revije srpskog filma ili sl., i najavljeno mi je da ćemo u prosincu u sklopu Sajma knjige imati reviju turskog filma, a upravo se jedan turski film meni najviše svidio pa ću u sklopu toga pokušati pogurati i ove filmove koji su bili u Veneciji. Isto tako nadam da će hrvatski distributeri otkupiti i film "Wadjda". Meni se taj film jako svidio prije svega jer nam daje uvid u kulturu o kojoj jako malo znamo, ali o kojoj jako često slušamo i mislimo da znamo. Govori o djevojčici koja živi u Saudijskoj Arabiji i o svijetu žena u toj zemlji i idealan je za škole, dakle za naš projekt FUŠ - Film u školi. Naravno, ovo su svježi filmovi i tek su sada premijerno prikazani u Veneciji, njihov život tek sada počinje. (Razgovarao Mladen RADIĆ)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U DANAŠNJEM TISKANOM IZDANJU.