Stotinjak dana prije izlaska na birališta na stranackoj bojišnici primjecuju se znacajni pomaci. Agilna šefica HDZ-a, premijerka Jadranka Kosor, neprekidno nastupa u javnosti, reže vrpce i daje izjave, dok šefovi oporbenog Saveza za promjene u svojim javnim istupima nastoje izbjegavati prevelike polemike i prikazati se ozbiljnim kandidatima za buducu vlast.
Zoran Milanovic, šef SDP-a i kandidat za premijera, mnogo manje govori u javnosti od trenutne premijerke, dok njegov "vicepremijer", HNS-ov predsjednik Radimir Cacic, povremeno najavljuje ekonomsku politiku "svoje Vlade".
Dojam je da Jadranka Kosor, kako se kaže, "iskace iz svake paštete" koliko je ima u medijima, te koristi sve prilike za pojavljivanje koje joj daje protokol predsjednice Vlade, dok su lideri opozicije u neocekivanoj predizbornoj defenzivi. Naime, Milanovica i Cacica, kao glavnih opozicijskih figura na politickoj šahovnici, nema svakodnevno u javnosti.
Krive strategije
Analiticari razlicitih svjetonazora s kojima smo razgovarali o posljednjih sto dana predizborne bitke koji su pred nama slažu se u ocjeni da je premijerka znatno više u akciji od potencijalnog premijera Milanovica.
- Zoran Milanovic je pustio premijerku da sama izade na predizborno polje. Vjerojatno smatra kako ce se taj balon ispuhati, odnosno da biraci nece vrednovati sve te premijerkine velike geste, smatra mr. Višeslav Raos iz Centra za politološka istraživanja.
- Po mom sudu, najjaci blok se ponaša kao da je dobio izbore i to može biti jako opasno. Milanovic je podržao premijerku u dvije dvojbene stvari - oko Kosova i u slucaju pozdrava generalima - jer smatra da im odgovara mir u javnosti, bez ikakve bure, zato jer dobro stoje, što je pogrešno, naglašava profesor filozofije politike dr. Žarko Puhovski s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
- HDZ se ponaša više kao Vlada nego kao stranka, pa reagira na oporbene i medijske primjedbe i kritike. Jedni i drugi vode, smatram, krivu strategiju, dodaje Puhovski.
Sociolog dr. Slaven Letica, jedini politicki analiticar s prakticnim iskustvom, upozorava da se u Kukuriku zajednici ne zna tko je šef.
- Ocito je kako HDZ ima odredenu predizbornu strategiju, u ciji uspjeh još uvijek sumnjam. Ali, u Kukuriku koaliciji to ne vidim. Pazeci na detalje, zanimljivo je bilo kada je ovih dana na Dnevniku, umjesto Milanovica, kojeg je novinar zapitao za mišljenje o Rohatinskome i HNB-u, rijec uzeo Cacic i odgovorio na pitanje. To pokazuje da se tu ne zna tko je šef. U doba Racana to se nije dogadalo - cak je i Budiša priznavao Racanu da je voda oporbe, domece Letica.
Ipak, do sada javnost nije cula niti jedan ozbiljni politicki prijedlog. Dok Jadranka Kosor nabraja vlastite "uspjehe", opozicija ne iznosi konkretne planove.
Politolog Raos smatra da cemo tek vidjeti prave poruke i adekvatan pocetak kampanje Kukuriku koalicije: "Premijerka u kampanji koristi cinjenicu što je premijerka, te iz njezine perspektive Milanovic ispada kukavica i covjek koji ne zna što želi. On vjerojatno smatra da, kad krene kampanja, treba izaci s konkretnim obrisima gospodarskog programa i da ce se tako pokazati vjerodostojnijim od sadašnje Vlade. To je dvosjekli mac jer se izbori ne dobivaju samo na racionalnoj, nego i na emotivnoj razini."
Borba za birace na desnici
Premijerka zna što želi i prednost joj je što su je svi otpisali. Napokon, HDZ vodi vlastitu kampanju, ne moraju se koordinirati s partnerima kao Kukuriku stranke, dodaje Raos. Ocekivano, svaka strana politickog spektra nastoji najprije osigurati svoje biracko tijelo i njegove glasove.
HDZ je u problemima, smatraju analiticari, jer je desnica previše razlomljena na niz malih stranaka i udruga, dok SDP-u i njegovoj koaliciji glasove uzimaju Hrvatski laburisti Dragutina Lesara. Tako barem pokazuju istraživanja javnog mnijenja, koja Lesarovoj stranci daju oko pet posto glasova.
- HDZ ima neku filozofiju u svojoj kampanji. Zaoštrili su u odnosu na Srbiju i predsjednika Borisa Tadica, te racunaju da ce pridobiti birace desnog centra, primjecuje Letica.
- Koncentrirani su na otimanje biraca na desnici, a ne na otimanje umjerenih i kolebljivih biraca na centru i lijevom centru. Možda ce njih privuci dr. Ljubo Jurcic, koji ce raspravom o ekonomiji i socijalnim pitanjima pokušati oteti dio glasova Kukuriku koaliciji, kaže Letica.
U pridobivanju desnih glasova za HDZ važna bi se, smatraju mnogi, mogla pokazati uloga ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka. Iako se nije ponovno uclanio u HDZ - gdje je devedesetih godina imao stranacku iskaznicu - smatra ga se desnim adutom Jadranke Kosor. Njegov angažman u borbi protiv "antifašistickih zlocinaca" vec je postao dio predizborne kampanje.
- Imat cemo, nažalost, opet podjelu na ustaše i partizane. Za to je, izgleda, zadužen ministar Karamarko, cija je šansa za izborni uspjeh izgledna samo ako ude u HDZ. Ukoliko se Andrija Hebrang doista povlaci, na njegovo mjesto dolazi Karamarko i pokušava uzeti razmrvljene glasove desnice, objašnjava Raos.
Puhovski se ne slaže s tom ocjenom i komentira: "Pogrešna je ideja da HDZ uzme desne glasove tako da ministar Karamarko ude u tu stranku. Puno je logicnije da se on sam kandidira, pa da onda te glasove u Saboru prenese HDZ-u.
Ovako mnogo biraca HDZ-a nece za njih glasati bude li Karamarko u stranci i u tom pogledu njima je velik problem što je u desnom spektru oko deset posto glasova koji nece uci u parlament. Na lijevom spektru, iza Lesara, ima ih oko tri posto. To znaci da ce Kukuriku koalicija, po postojecim rezultatima, dobiti oko šezdeset posto tih "propalih" glasova desnice. Zato HDZ-u odgovara bilo tko sa šansama da ude u parlament i konkurira Kukuriku koaliciji - Kerum, Milan Bandic, Karamarko..."
- Ne smijemo zaboraviti kako je Karamarko covjek koji je sudjelovao u hapšenjima generala, što ga ne cini idealnim kandidatom za desnicu, dodaje Puhovski.
"Prokletstvo izbornog dana"
Letica se slaže pak s ocjenom da je ministar Karamarko dio HDZ-ove slagalice za okrupnjavanje desnih glasova: "Karamarko je dio tog koncepta. On mora unijeti nemir u krajnje lijevi blok, koji iracionalno brani zlocine. Tu je zbog Stipe Mesica - koji inzistira na tome da antifašisticki zlocinci nisu zlocinci, kao ni Gadafi."
Manje stranke i nezavisne stranacke liste nisu bez šansi za izborni uspjeh, smatraju analiticari, ali i upozoravaju kako se biraci cesto predomisle na izborni dan.
- Lesar nije bez šansi, za njega ce glasati ljudi koji žele istinsku socijaldemokraciju i koji SDP smatraju strankom viših slojeva. A on sigurno nece juriti u Vladu Zorana Milanovica, a još manje u HDZ-ovu Vladu. Njemu je najbolje da ostane u opoziciji i kritizira poteze nove Vlade, procjenjuje Raos.
- HSLS ima veliku šansu kandidira li se Željko Rohatinski, onda ce biti treca stranka. Bez njega dobit ce mandat ili dva. Tu je prostor otvorio HNS kada je ušao na liste sa SDP-om. Mnogi biraci bi glasali za HNS, ali ne bi za SDP, i tu je šansa i HSLS-u, komentira Puhovski.
- HSLS, Lesar i male stranke pogodit ce "prokletstvo izbornog dana". Svi smo u gubitnickoj poziciji i covjek ne želi da mu i izborni glas propadne. Iako je za Lesara ili Jurcica, dat ce glas HDZ-u ili SDP-u jer želi biti na strani pobjednika, oponira Letica. Situacija u osmoj izbornoj jedinici, odnosno Istarskoj županiji, takoder je zanimljiva tema za politicke rašclambe. Iako istraživanja pokazuju da dominira lista Saveza za promjene, politolog Raos smatra kako ni drugi nisu bez šanse.
- IDS ce, po mom mišljenju, dobiti svoja tri mandata, ali zanimljivo je hoce li Ladonjin Plinio Cuccurin uci u Sabor. Ako ude, bit ce to pljuska IDS-u iako je jasno da Cuccurin ne može koalirati niti s Kukuriku koalicijom - zbog IDS-a, ali ni s HDZ-om, jer ce tako sam sebi skociti u usta, kaže Raos.
- U sljedecih stotinu dana biraci ce, nema sumnje, dobro razmisliti o tome kome ce dati svoj glas i hoce li dopustiti da on propadne zbog toga jer su se izjasnili za marginalce i stranku bez stvarne perspektive. Do izbornog dana, 4. prosinca, biraci ce dobiti još mnoge ponude politicara koje, upravo tada, mogu odbiti.