Ako se ponovno ne dogodi neki dramatičan preokret, za desetak će dana doći do promjene vlasti. SDP i njegovi koalicijski partneri otići će u parlamentarnu opoziciju i Zoran Milanović predat će dužnost predsjednika Vlade.
– Kad sam prvi put ušao u ured predsjednika Vlade, osvijestio sam da jednog dana neću biti premijer. Zato nemam s tim nikakav emocionalni problem, nisam se intimizirao s prostorom u kojem sam radio četiri godine. Političar sam i lider velike hrvatske stranke, a politički život nije samo biti premijer.
U javnim nastupima nakon izbora ipak ste djelovali kao da čvrsto vjerujete da neće doći do promjene vlasti.
– Bio sam opušten, miran i čist pred sobom, strankom i javnošću. Napravili smo puno, imali smo rezultate, u zadnjih godinu dana izvukli smo se iz dosta nepovoljne pozicije, preuzeli inicijativu i došli u gotovo dobitničku situaciju. Zbog toga smo svi bili dobro raspoloženi, ali ne i euforični. Ponavljao sam da najveći legitimitet ima koalicija Hrvatska raste i ja osobno, ali da 66 potpisa nije dovoljno. Željeli smo koalirati s cijelim Mostom da bismo mogli formirati stabilnu Vladu koja bi nastavila sadašnje odlične trendove.
Pregovori s Mostom
Jeste li krivo procijenili da će cijeli Most, ili dio njihovih zastupnika koji bi vama bio dovoljan, htjeti koaliciju s vama?
– Stalno sam bio oprezan, znajući da se može dogoditi bilo što.
Ali, jeste li se prevarili u Mostu ili su oni vas prevarili?
– Nije to više niti bitno. U jednom je trenutku netko odlučio prevrnuti šahovsku ploču.
Ostali su i nejasni vaši motivi da se iznenadno vratite u pregovarački proces, kad se već činilo da je koalicija Mosta s HDZ-om gotova stvar.
– Vratio sam se u dobroj vjeri da bih doznao je li moguća nekakva dualna koalicija između nas i Mosta.
Vi ste tada pristali na takozvanu tripartitnu vladu i na osnovi toga su vas primili natrag u pregovore.
– Nikad nisam potpisao sporazum o tripartitnoj vladi.
Kako niste, na zajedničkom sastanku 19. prosinca Karamarko je odbio taj dokument, a vi ste ga potpisali.
– Pa da, to je onda bila dualna koalicija s Mostom.
Znači, muljali ste.
– Nisam, igrao sam igru, i to pošteno.
Pošteno? Vratili ste se u pregovore tvrdeći da prihvaćate tripartitnu vladu, a sad priznajete da ste željeli suradnju samo s Mostom.
– Kao najjača strana u tim pregovorima htjeli smo znati kamo to vodi, a opcija su bili i novi izbori. Na kraju je Most ili netko u njihovo ime donio ovakvu odluku i neka im bude tako.
Niti u jednoj fazi pregovora niste ozbiljno razmišljali da budete u koaliciji u kojoj je i HDZ?
– Ma nema šanse. A to nisu htjeli niti oni. Je li vam sada jasnije?
Jasno mi je da ste vi pokušavali zavaravati aktere u tim pregovorima, kao što su to i oni činili.
– Nije to zavaravanje, nego pregovori. U takvim okolnostima ne možete djelovati na autopilotu, morate uzeti upravljač i u kritičnom trenutku donijeti kritičnu odluku. To je leadership.
Što se dogodilo te subote navečer kad je Tomislav Karamarko izašao sa sastanka i dan kasnije faktično tvrdio da ste ga prevarili?
– To je jadno i djetinjasto, nisam te stvari onda komentirao pa neću niti sada.
Niste ga prevarili?
– Ako jesam, onda je on prvi kojeg sam uspio zavaljati.
Je li dolazila u obzir koalicija s HDZ-om, ali bez Mosta?
– Rekao sam da nije, zna se što su HDZ i njihovi sateliti.
Niti CDU ne želi s SPD-om, niti austrijski narodnjaci ne žele sa socijalistima, ali spojila ih je postizborna matematika.
– Kad HDZ bude kao CDU, a to će biti možda za sto godina, onda će se u SDP-u razgovarati o mogućnosti suradnje s njima.
Borba za SDP
Odlučili ste se opet kandidirati za predsjednika SDP-a, kojem ste na čelu osam i pol godina, što zaista nije malo. Za to ste vrijeme izašli na troje parlamentarne izbore od koji ste samo na jednima pobijedili. Što vas potiče da se ponovno kandidirate za predsjednika?
– Očekivanja od predsjednika SDP-a u zadnjih su deset godina strahovito narasla. Kad smo 2003. uvjerljivo izgubili izbore, ne sjećam se da je netko od toga radio neku veliku dramu. S mojim dolaskom na čelo stranke, od predsjednika SDP-a očekuje se izborna pobjeda i da bude premijer. Naši su rezultati u tom razdoblju uvijek 33 posto ili više, samostalno ili u koalicijama. HDZ više nema nikakav primat, natjerali smo ih u koaliciju s brojnim strankama, ali niti to nije bilo dovoljno da u Hrvatskoj osvoje više mandata nego naša koalicija.
To je ta nova snaga SDP-a kao moderne hrvatske ljevice, progresivne i borbene. Nismo militantni, ali smo čvrsti i ne predajemo se. Ne dopuštamo da se s nama briše pod.
Smatrate se, dakle, uspješnim predsjednikom stranke?
– Uspoređujem ono što sam zatekao s ovim što danas imamo. U međuvremenu smo ostvarili baš sve. Imali smo veličanstvene pobjede i tijesne poraze.
No, rekli ste da su očekivanja narasla. Stoga neki ljudi u SDP-u i govore da su očekivali da stranka ostane na vlasti, a kako Milanović to nije isporučio, vrijeme je da ode.
– Čekam te ljude, mi smo otvorena stranka i razgovarat ćemo. Zanimljivo, poslije poraza na parlamentarnim izborima 2003., nitko nije tražio Račanovu ostavku.
Ali i dalje mislite da bi za stranku bilo dobro da ste vi predsjednik.
– Mislim da u ovom trenutku mogu dati stranci jako puno. Nemamo se mi što pregrupiravati, SDP je snažan i samo trebamo protivnicima "give hell", što neki moji kritičari ne razumiju.
Imate li neku viziju SDP-a u iduće tri, četiri godine?
– Mi smo bili potpuno spremni nastaviti posao u vlasti na dobrobit Hrvatske. Karte su sada drukčije posložena, ali moramo i dalje u svakom trenutku biti spremni preuzeti vlast, jer izborni legitimitet imamo.
Mislite preuzeti vlast bez novih izbora?
– Moguće je. Ne želim spekulirati, ali ovo što se događa u Hrvatskoj, ta Vlada koja se sastavlja, nije normalno. Zato moramo u svakom trenutku biti spremni ponuditi se Hrvatskoj. (D. CIGLENEČKI)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.