Iza karavane jedinog hrvatskog glazbenog festivala nomada - Festivala Melodije Istre i Kvarnera pet je dana putovanja i četiri festivalske večeri. Mikovci su 21. lipnja prvu festivalsku večer održali u Opatiji, a onda pjevali Umagu, Kastvu i Krku da bi večeras zapečatili 45. izdanje Festivala na riječkom Korzu. Više od 120 članova vesele karavane putujući Istrom i Kvarnerom iza sebe je ostavilo ohoho kilometara i salve smijeha, jer gdje su mikovci, tu je zagarantirana zabava. Kako ona na pozornici, tako i ona iza pozornice.
Za razliku od ostalih pjevačkih nadmetanja na MIK-u je malo manje bitan poredak, ono tko će biti prvi, a tko zadnji, puno važnije je dobro se zabaviti. Iako su skeptici govorili da će ovaj 51. MIK, zbog "botox injekcije" ili mnoštva mladih u konkurenciji sa sobom donijeti i neizostavan jaz generacija, to se nije dogodilo jer, iako između pojedinih izvođača postoji višedesetljetna razlika u godinama, razlike u duhu nema. Mikovci gledaju starost duha, a ne tijela.
Duh je, sudeći po raznoraznim nepodopštinama i "psinama" na koje je, vjerujte, "stara mikovska garda" spremnija od one mlađe, još uvijek u adolescentskoj fazi. No, kako su se redale pozornice i slagali kilometri, i mlađi su se "osokolili" pa MIK u završnicu ulazi u vrlo, vrlo nestašnom izdanju, u kojem se ne pita "tko mi je smjestio ovo ili ono" već razmišlja kako vratiti.
Nije važno kome, jer koga god izabrali - nisu pogriješili. U konačnici, na opće veselje ostatka karavane - svi "fasuju" kad tad. I nitko se na nikog ne naljuti. Uostalom, kao da bi mu to
koristilo. Takva "ljutilica" mogla bi dobiti samo "repete". Dok je tome tako, dobro je - MIK i dalje plovi jedrima punim pozitive. (Slavica MRKIĆ MODRIĆ)