Kad nam je zemlja ovako ekstremno centralizirana kako jest onda je lako biti ljut i bijesan zbog nacina na koji javni servis tretira regije i njihovu problematiku.
Malo je, kako neslužbeno doznajemo, nedostajalo da s Prisavlja zalijepe novu zvucnu pljusku instituciji zvanoj glazbeni festival Melodije Istre i Kvarnera. Malo je nedostajalo da finale tog našeg 48 godina "starog" festivala završi na Drugom programu HTV-a, u snimci, u kasni nocni sat.
I ne bi to ni bio problem da se ne zna kako nas ovo ljeto u izravnom prijenosu na Prvom programu HTV-a cekaju završne veceri splitskog i šibenskog glazbenog festivala, pa onda festivala klapa u Omišu, te festivala u Kninu i Vinkovcima, baš kao i to da su snimku na Prvom zaslužili festivali u Pitomaci, ?akovu, Kaštelima, Požegi i Krapini. MIK sam na Drugom bio bi jasna poruka citavoj jednoj regiji koliko je javnom servisu do nje stalo.
"MIK takoder ide na 1. program odložno kao i drugi festivali, oko 23.15 sati", sve je što nam je na ovu temu rekla v.d. urednica Zabavnog programa HTV-a Elizabet Homsi.
Eto, dakle, dobre vijesti. MIK ce ipak na Prvi program da tamo dijeli sudbinu festivala koji još nisu zaslužili izravne prijenose. Loša je vijest ta da urednic nije odgovorila na nekoliko drugih važnih pitanja poput onog zašto se HTV svake godine nanovo oštri baš na MIK-u i zašto uporno, godinama ignorira i degradira baš MIK.
Još je gore što nema odgovora na pitanje kojim se to kriterijima HTV vodi kad bira koji ce to festival i zašto prenositi.
Jer, da kriterija ima i da su iole transparentni vrijedile bi valjda cinjenice. A cinjenice kažu; da je MIK jedini hrvatski putujuci glazbeni festival u kojem pjevaci iz veceri u vecer pjevaju u drugom gradu i drugoj županiji i tako u prosjeku obidu sedam gradova i tri do cetiri županije, da je nakon Splitskog festivala najstariji hrvatski glazbeni festival, da ima veliku ulogu u ocuvanju cakavice sjevernog Jadrana i Istre, da MIK cini karavana od preko 100 sudionika i da MIK promovira u svakom gradu ili opcini domacinu njihove amatere, da je to na koncu bio prvi festival u ondašnjoj državi cije je finale sa Cavala prenošeno u boji i da je prijenos režirao legendarni Anton Marti.
Znati sve to, a svrstati ga nanovo u drugi razred hrvatske festivalske zbilje je ignorantski potez.
Dojam je, Istri i Kvarneru i opet su, makar da je slucajno, s Prisavlja pokazali "gdje im je mjesto". Pri tom se zaboravilo štošta, primjerice cinjenica da se "kažnjava" i onu Istru koja mjesecima muku muci ne bi li se uopce docepala signala hrvatskih tv-postaja kraj Talijana koji prijem ometaju.
Pogled na spisak festivala za izravni prijenos otkriva pak da ovom dijelu Lijepe naše ocito fali agresivnija nastupa, ili vece onog neceg što imaju Dalmatinci s obzirom da je od pet izravnih prijenos njih cetiri iz dalmatinskih gradova. Vrag ce ga znati i što o svemu misle, ako misle išta, istarsko-primorski ministri u Vladi, a ima ih nikad više.
No, zato je posve jasno kako od pomoci nije bila nedavna slicna prica s odlukom vodstva HTV-a da ne prenosi prvu utakmicu finala Hrvatske u vaterpolu izmedu Primorja i Juga, iz Rijeke dakako. Što god se pisalo i govorilo s Prisavlja ce ionako lakonski poruciti da nema ni novca, ni kapaciteta, i da ne mogu svi baš dobiti sve. Ne može sve, to je istina, ne može sve do jednom do, recimo, trena kad ce se onima od kojih televizija živi i zbog ovakvih "banalnosti" uciniti da se pristojba zapravo nema zašto placati. (S. PAVIC/Novi list)