Terasa Uljanika se prve veceri osmog festivala Viva La Pola! pošteno napunila, a dva benda koji su mogli privuci publiku i iz nje izvuci oduševljenu reakciju bila su Goblini i Brkovi. Ovi prvi malo više.
Goblini koji dolaze iz Šapca, iz Srbije, djeluju skoro 20 godina i to se odmah vidi i cuje. Ne samo da su savršeno uigrani, nego imaju i beskrajno odanu publiku koja je u Pulu došla skoro iz svih dijelova Hrvatske. Jasno je i zašto ih toliko vole. Prvo, imaju jednu nevjerojatnu energiju, a drugo, njihove poruke su krajnje razumljive i nepretenciozne. Gomili se lako poistovjetiti s njihovom tribalnom himnom "Ima nas" u kojoj kažu "Kada misliš da si sam, mi smo ovdje, ima nas gomila".
Brkovi isto imaju viška energije i jasne stihove, ali njihova je prica nešto drukcija jer uspješno koketiraju s turbo folkom i pokazuju da i zakleti punkeri i ostali alternativci znaju iz sveg glasa zapjevati "Neka mi ne svane". Jesu li to tek necija rijetka "grešna zadovoljstva" ili zapravo Brkovi tek vješto pokazuju koliko je tanka granica izmedu uživanja u oprecnim i nepomirljivim stilovima, odgovor prepuštamo sociolozima.
A možda jednostavno pjesme kao što su "Švaler", "Necu da idem u disko skup" ili "Sreco laku noc, dobro jutro tugo" koju je dio fanova s njima otpjevao na bini služe tek za jednu poštenu zabavu u kojoj ce se pustiti "mozak na pašu". Inace, nastup su prigodno poceli puštajuci iz zvucnika "Ciao amici" od Elija Piska.
Od ostalih bendova moramo priznati da su nas se najviše dojmili Invert i Stribog. Invert iz Crikvenice praše jednostavni, nabrijani suvremeni rock. Zagrebacki Stribog, pak, zvuce puno, puno bolje nego na studijskim snimcima. Njihov bajkoviti i mracni metal inspiriran mitologijom i zacinjen zvukom frule uživo dolazi na svoje zbog upecatljive, pomalo jezive atmosfere koju stvaraju.
To je ono što, na primjer, nije uspjelo rijeckim Super Sexy Flesh Eating koji unatoc izvrsnoj šminci ne uspijevaju pomaknuti publiku. Ima tu puno dernjave, ali osim po scenskom nastupu, ne znamo po cemu bi ih drugom pamtili.
Dok je dan prelazio u noc, još su dva pulska benda nastupila i to Mighty Zazuum i Oliver Kovach. Razliciti da ne mogu biti razlicitiji, jedni mracni i depresivni, a drugi veseli i pomalo cinicni, ali ih opet povezuje što su na pocetku, kao i Metanoia, no uporno sviraju i traže svoje mjesto pod suncem. U prvom dijelu nastupili su i Shoot Me Wendy iz Zagreba.
Za kraj su ostali porecki Cirkus, zadnji bend veceri za koji smo ocekivali da ce nastupiti pred šacicom najupornijih koji ne žele ici doma nakon Goblina i Brkova. No, porecki reggae izgleda da se jako svida ljudima koji traže dodatnu dozu plesa i duhovitih stihova kao što je "Oni leže doma za 15 soma", što ide u džep saborskim zastupnicima.
Pohvale i organizatorima buduci da su svi sastavi nastupili tocno na vrijeme. (Mladen RADIC, snimio Manuel ANGELINI)