Gost preksinoćnog razgovora u sklopu programa "Permesso di soggiorno" koji u Dnevnom boravku Rojca vodi pisac i novinar Bojan Žižović bio je Edo Popović kojeg
je Žižović predstavio kao pisca, hodača i aktivista, a po ovom zadnjem poznat je iz prosvjeda protiv izgradnje Hoto centra u Varšavskoj ulici u Zagrebu.
- Prolazio sam tamo i vidio policijske kordone, ljude koji sjede i sjeo s njima. Dobar je osjećaj lopovu reći da je lopov i smeću da je smeće. Bio je veliki gušt maltretirati ih i opstruirati gradnju centra.
Popović je i bivši novinar a danas je, kaže, po zanimanju pisac dok mu književnik zvuči više kao neki čin. Kod Žižovića je došao predstaviti kratki roman "Poglavnikov pudl" kojeg nije moguće naći u knjižarama niti na kioscima ali jest na internetu. Žižović je pokušao objasniti da to nije politički triler, nego krimić i to ne čisti krimić, no Popović kaže da je ovo "čisti hrvatski krimić u kojem svi znamo tko je koga ubio, ali pravimo se da ne znamo. Pravimo se da je normalno da živimo u demokraciji i imamo sva prava, ali nije tako. Ovo je hrvatsko-apsurdistički krimić".
Roman se događa u ludnici i počinje ubojstvom Stjepana Starmana koji je predsjednik Hrvatske prečiste stranke prava. U taj čudan svijet ulaze inspektori Ančić
i Rakitić koji doznaju da su se pacijenti udružili u klanove te se natječu tko je veći patriot pa su tu Most - Milosrdni osvetnici svetog Tita, SDP - Savez domoljubnih patriota, a tu je dakako i HDZ... Popović se za likove inspektora Ančića i Rakitića inspirirao osobama iz stvarnog života koje je upoznao dok se od bolesti pluća
liječio u bolnici.
Žižović je u romanu prepoznao neke ličnosti iz stvarnog života pa je tako lik Teodor Perković u stvarnosti Ivica Todorić dok je Gregurić zapravo Tomo Horvatinčić.
- Ovaj roman je dosta blag u odnosu na našu stvarnost. Osudili su psa što preglasno laje a pola sabornice bi se moglo strpati u zatvor, kaže Popović koji se kao novinar imao prilike susresti s ubojicama obitelji Zec.
- Ako smo u stanju preko toga prijeći, da nitko nije kažnjen - u čemu je problem? Mi kao društvo nismo prošli katarzu, smatra Popović.
Dok Žižović zaključuje kako je taj "polusvijet", kako ga naziva, prisutan i u "Poglavnikovom pudlu", Popović pojačava tu tvrdnju komentarom da su ljudi iz tog polusvijeta, poput braće Mamić, postali stupovi društva i uzor mladima.
- Nije problem što netko krade, nego što je to postalo prihvatljivo, ljut je Popović koji se ipak ne slaže da imamo vlast kakvu zaslužujemo.
- Mi kao društvo smo mnogo bolji od onih koje biramo, ali se još nismo naučili damkraciji. Nedostaje nam samopouzdanja. Trebali bi češće i masovnije izlaziti na ulice (kao što je bilo na prosvjedu podrške za kurikularnu reformu), pa i baciti koju ciglu. Još nismo dovoljno sazreli. Nasilje se ne može pobijediti nasiljem, ali protiv ovih naših nema drugog izlaza nego pokazati mišiće. (M. RADIĆ)
