U sklopu otvorenja motovunskog filmskog festivala u ponedjeljak navecer dodijeljena je nagrada za najbolji antikorupcijski film, ciji je dobitnik francuski redatelj Xavier Giannoli.
Za film "U pocetku", koji tematizira korupciju, "nepotkupljivu nagradu" dodijelio mu je Transparency International Hrvatska u suradnji s pokroviteljem, Siemensom Hrvatska, a sve u cilju senzibiliziranja javnosti na problem korupcije i poticanja njenog suzbijanja.
Tocno u ponoc u galeriji Pet kula otvorena je izložba suvremene hrvatske umjetnosti, na kojoj su predstavljeni vrijedni radovi niza autora, a prvi je dan okoncan koncertom slovenske postfolk rock grupe Katalena na terasi motovunskog hotela.
Premda je vec izvjesno da ce ovogodišnji festival proteci u nešto manjoj gužvi, u utorak su karte za najzvucnije kinopredstave bile rasprodane vec u poslijepodnevnim satima, što znaci da filmofili nisu izostali. Primijetiti se mogao tek izostanak onih koji u Motovun dolaze prvenstveno zbog nadaleko poznatih ljetnih zabava, na što je vjerojatno utjecala redarska služba, koja vec nekoliko godina ne dozvoljava unošenje alkoholnih pica na trg i motovunske zidine.
Na razuzdanost nas je jucer ujutro pak podsjetio prvi gost novog festivalskog programa "Dorucak u Motovunu", vec postariji punkerski dokumentarist koji tijekom godina nije mnogo izgubio na žestini i stavu, filmska punk-rock ikona – Julien Temple.
U sadržajnom jednosatnom razgovoru koji su s autorom vodili pulski etnolog Andrea Matoševic te zagrebacki producent i novinar Oliver Sertic dotakli su se mnogih pojedinosti iz života legendarnih britanskih punk ikona Clasha i Sex Pistolsa. Potonje je upoznao 1975. i pratio kroz citavu njihovu karijeru, dok je s frontmenom Clasha Joeom Strummerom postao bliski prijatelj tek kasnije.
Naime, u pocetku je Clash smatrao patvorenim punkerima, jer su njihove obitelji pripadale srednjem sloju britanskog društva, za razliku od ulicnih punkera kakvima je smatrao Sex Pistolse i sebe. Menadžera Sex Pistolsa Malcolma McLarena, kojeg se cesto prikazuje u negativnom svjetlu, okarakterizirao je kao "spindoctora", "briljantnog i teškog tipa" kojeg je istovremeno volio i mrzio.
Na pitanje misli li da je punk postao dio pop kulture, primjerice kada je rijec o skupoj majici sa slikom Sida Viciousa, Temple je odgovorio da to izaziva pomiješane osjecaje. Inace mu je drago kada diljem svijeta vidi da mlade inspirira punk, premda je on potpuno lažan u konkretnom primjeru, ali smatra da bi nove generacije trebale otkriti vlastito buntovništvo.
Medu nizom svjetskih glazbenika kojima je Temple izradio videospotove voditelje razgovora najviše je zaintrigirala suradnja s Whitney Houston, za koju je Temple ispricao zanimljivu anegdotu. Slavna je pjevacica, tvrdi on, svojedobno kada je putovao s njome u zrakoplovu radije placala kazne od tisucu dolara po cigareti nego da otrpi koji sat bez dima. Zato ju je u šali prozvao buntovnicom s debelim novcanikom.
Za kraju su uslijedila pitanja publike, koju je medu ostalim zanimalo što je po njemu odgovor na današnje gospodarske i ekološke probleme svijeta. Temple vjeruje da je odgovor u osvještavanju opasnosti da smo prva vrsta koja može uništiti samu sebe. Covjecanstvo je dragocjeno i kad bi nestalo, to bi bilo zauvijek. Smatra da pokret koji ce osvijestiti ljude ne mora stici iz glazbe, vec putem interneta ili ljudi koji se okupljaju oko logorske vatre.