Bajka koja živi vjecno. Predivni prizor koji je obasjan praskozorjem ili pak smirajem dana nešto je neponovljivo, a sam pogled na to svjetsko cudo uvelike ce obogatiti naše duhovno iskustvo, stvoriti osjecaj mira i ugode.Meteori, impozantne planine na cijim se vrhovima nalaze samostani, smješteni su 200 kilometara jugozapadno od Soluna. Rijec je, dakako, o cudu prirode.Te su se stjenovite planine stvarale milijunima godina, a tu se niz godina, štoviše, stoljeca, u samostanima prakticirala poslušnost, radala vjera i celicila osobnost. Jedino sredstvo koje su upotrebljavali svecenici iz tih samostana bili su molitva i post te želja, poslušnost i siromaštvo, u mjestima gdje su se radala umjetnicka djela pravoslavnoga helenizma. Protekom godina te su planine sa samostanima postale duhovna oaza i magnet za ljude iz cijeloga svijeta koji su tu doživjeli preobražaj. Mnogi isticu da to mjesto izaziva strahopoštovanje te pobuduje brojne osjecaje, od kojih je dominantan upravo divljenje.
Rijec »meteoros« na grckome jeziku znaci »putanja meteora«, odnosno lebdenje izmedu neba i zemlje, a na vrhovima tih divovskih planina nalaze se samostani, koje su redovnici sagradili na visini od 300 metara od rijeke Pinios.Prvi su pustinjaci bili ocarani tom nevjerojatnom igrom prirode - koja je rezultirala cudotvornim planinama koje niti jedna slika, fotografija ili snimak ne mogu dovoljno dobro docarati - vec u 9. stoljecu. Mnogi su od njih na ovome mjestu, idealnome za kontemplaciju te propitivanje duše, tražili Boga i ekstazu.Gradnju samostana na gotovo nedostupnim kamenim visoravnima i vrhovima planina potaknuli su ratni pohodi protiv bizantske Tesalije još u 14. stoljecu, a na tako nepristupacnome terenu, niti malo povoljnome za gradnju, graditelji su koristili upletenu užad i ljestve, donoseci tako postupno materijale do mjesta gradnje. Nešto su kasnije ovdje poceli prakticirati i mreže od užadi, kojima su se gore vukli radnici, kao i krupniji materijal, pa je i gradnja time bila olakšana.Bizantski je car Andronik III. osnovao jedan od prvih manastira na ovome podrucju, Agios Stefanos, vjerojatno 1332. godine. Tada su se redovnici morali pridržavati strogih pravila. Ženama je pristup manastiru bio strogo zabranjen, a nije se smjela niti prihvatiti hrana koju su one nudile, makar po cijenu gladovanja.
Niz je manastira sagraden od 1420. godine nadalje, tijekom turske vladavine. Tada su se gradili manastiri manjih i vecih dimenzija, s kojih se i dan-danas pruža prekrasan pogled, što izaziva nezaboravnu viziju koja stvara osjecaj mira i zadovoljstva.Cak je 26 manastira postojalo u 16. stoljecu, tijekom 19. stoljeca samo ih je sedam bilo nastanjeno, a za vrijeme Drugog svjetskog rata život u manastirima bio je potpuno prekinut buduci da je Tesalija postala ratno podrucje.U kasnim šezdesetim godinama prošloga stoljeca redovnici su ponovno nastanili manastire, i to one koje je bilo moguce obnoviti. Trenutno ih je u uporabi sedam, a jedan od njih namijenjen je samo redovnicama buduci da danas ne vladaju stroga pravila koja su ženama zabranjivala pristup manastiruJedan od glavnih prihoda manastira dolazi od turizma, cemu se redovnici više ne protive, štoviše, izgradeni su i dodatni prilazi kako bi pristup manastirima bio lakši. Jedini je uvjet ženama koje obilaze manastire taj da se odjenu u duge haljine.Meteori se nalaze 380 kilometara sjeverozapadno od Atene, odnosno 200 kilometara jugozapadno od Soluna, a najbliži gradic, udaljen svega nekoliko kilometara od toga cuda prirode, je Kalambaka, gdje se nalazi i hotel u kojemu turisti, koji dolaze iz citavoga svijeta, mogu odsjesti. Najbolje vrijeme za posjet Meteorima je kasno proljece i rana jesen.Premda je cesta koja vodi do Meteora vrlo vijugava i nije baš dobra, odnosno njome treba voziti polako i vrlo oprezno, predivna vizija velebnih planina i manastira koji izgledaju poput tockica na vrhu, nagraduje cjelokupan trud.