Istra u srcu, Amerika u takujinu. Tako bi se, bez trunke cinizma, mogla sažeti ćakula s iseljenicima koji žive u New Yorku - Brunom Viscovichem (77) iz Trgeta, Guidom Bastijanićem (70) iz Beneci kraj Sv. Martina i Eldom Šestan Zupicich (76), Riječankom koja korijene vuče iz Boljuna. Jer, voljenu Istra ne skidaju s usana, a opet, Merika im je, priznaju, osigurala bolji život.
- Kad gren od New Yorka u moju Istru, recen "gren doma", a kad se buden torniva od Trgeta ću reć "gren ća!", okej?!, jasan je Bruno.
- Srce mi se otpre kad priden vamo. Moja djeca vole Istru, kuhinju, muziku i naši ljudi jer su oni najbolji za sve, i za delat, i za feštu, i za šparat šoldi, i za biznis, ubacuje se Elda.
Guido je, pak, realan: "Vajka recen: tuka je lepo, a tamo je dobro…".
Danas su situirani umirovljenici koji zadnjih godina ne propuštaju ljetovati na rodnoj grudi.
- Obe moje kćeri gonojo po naše. Kad va kompanije pridu va problem onda pošnu mlet po labinjonski da hi drugi ne kape, veli Guido koji je sačuvao čistu cakavicu.
- Moj restoran 'San Giusto' bio je 'numero uno', blizu sjedišta UN-a. Upoznao sam puno diplomata. Japance sam naučio jesti jotu i crni rižot", priča Bruno.
Zavičajne vrednote čuvaju u iseljeničkim klubovima: Bruno je potpredsjednik i jedan od osnivača najstarijeg Istria Sport Cluba, Guido istu funkciju obavlja u Rudaru, a Elda u Klubu žena Istre. U tri savezne države New Yorku, New Jerseyju i Connecticutu živi, veli Guido, oko 10 tisuća istarskih iseljenika.
- Svi smo išli u Ameriku da ćemo storit dva šolda i jednog se dana tornat. Ali onda imaš fameju, školuješ djecu…, iskren je Bruno. "Ne gre to dok ti va Merike rostejo nucići, moreš bit jedino por meseci tu por tamo", dodaje Guido.
- Kako bilo, djeca nas ne puste odreći se starine. Moj sin kaže: Nemoj ništa prodati jer Istra je srce Europe!, podvlači crtu Elda. (I. RADIĆ)
CIJELI TEKST U TISKANOM IZDANJU