Memorijal Petra Stankovica

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

"Roditi se kao bogat, a umrijeti kao strašno bogat mogu samo rijetki, a jedan od njih bio je tzv. istarski Plutarh, odnosno Barbanac Petar Stankovic, roden 22. veljace 1771. godine." Da je Stankovic bio bankar po vokaciji i iz svake situacije mogao stvoriti kapital, otkrio je barbanskoj publici književnik i nakladnik Aldo Kliman na drugom dijelu 1. Memorijala Petra Stankovica u sklopu manifestacije "Barban u srcu".  Kliman je tada najavio i skoro izdanje knjige dr. Petra Strcica "Život i djelo Petra Stankovica".

Publici je ukratko predstavljen životopis tog izrazito svestranog Barbanca pa se moglo cuti da ga je zanimalo gotovo sve - od povijesti, arheologije, filologije, strojarstva, mudroslovlja do maslinarstva, vinarstva, istarske ihtiologije, a istraživao je i anticke spomenike diljem Poluotoka te ostavio nacrte svojih naprava za poboljšanje poljoprivrede. Za života je prikupio veliki broj knjiga i oporucno ih ostavio rovinjskom Zavicajnom muzeju u kojem se nalazi 2.896 svezaka s njegovim pecatom.

Osnovnu školu završio je u Rovinju, bio sjemeništarac u Udinama, studirao u Padovi, a 1795. godine zareden je u Puli te postao kanonik u Barbanu. Napisao je 50-ak radova, a poznat je njegov "Kratak nauk krstijanski" namijenjen puku kao osnova katolicke poduke. U vlastitoj nakladi izdao je više od 20 djela, a pisao je uglavnom na talijanskom jeziku. Napisao je i biografiju poznatih Istrijana te bio clan nekoliko akademija. Umro je 12. rujna 1852. a pokopan je na barbanskom groblju Svetog Križa.

Rukopisna ostavština ovog Barbanca nalazi se u pulskoj Sveucilišnoj knjižnici. Njoj se pristupa u bijelim rukavicama!

- U cetiri kutije nalaze se prozirni bijeli papiri pisani tintom, a namjera nam je digitalizirati Stankovicevu ostavštinu, što je vec i napravljeno s njegovim rjecnikom, otkrila je publici voditeljica knjižnice Tijana Barbic Domazet. Kao kuriozitet navela je zanimljivost da je Stankovic u rujnu 1840. godine zatražio od pape Grgura da nosi periku tijekom obavljanja kanonickih dužnosti, što je papa i odobrio. Izdvojila je i podatak da je na molbu poreckog i pulskog biskupa Peteanija da primi kao ispomoc slovenskog svecenika Stankovic odgovorio da svecenik svetu rijec mora moci cuti na hrvatskom, što samo govori o tome koliku je važnost pridavao identitetu.

O Barbanu u Stankovicevo vrijeme govorio je prof. dr. Slaven Bertoša istaknuvši da je naselje u Stankovicevo doba promijenilo tri države - mletacku, francusku i austrijsku. Središte je bio kaštel, a naselje je s Rakljom predstavljalo barbansko-rakljanski feud kojim je vrlo racionalno upravljala obitelj Loredani. Sutivanac kojim je prolazila granica Mletacke Republike i habsburške Istre nije spadao pod Barban. Zanimljivo je da se uz podršku Loredanijevih u dolini Raše sadila riža od 1789. do 1796. koja se na ljuštenje slala u Veneciju.

Nacelnik Denis Kontošic najavio je memorijal i za sljedecu godinu s namjerom da preraste u znanstveni skup koji ce okupljati povjesnicare, arheologe, botanicare, lingviste, znanstvenike, geologe, ekonomiste.


Podijeli: Facebook Twiter