Ima malo namjerne ironije u tome da je na Velikom Brijunu, jednom od otoka koji je nekad služio kao utočište visokoj državnoj vlasti i njenim podanicima, održana večer subverzivnog pjesništva, na kojoj su se predstavili mladi i stariji pjesnici te nizali stihove, svoje i tuđe, manje i više poznate, kao što je bilo sinoć na manifestaciji nazvanoj "Sublit Cafe/Vrisak stiha 1913.-2013." uz dodatak "Melodije Vange i Galeba" u organizaciji Kazališta Ulysses i u suradnji sa Subversive festivalom.
Pod sigurnim vodstvom Milana Rakovca u Ljetnom kinu predstavilo se šest autora, i to Alessandro Salvi iz Rovinja, Davor Ivankovac iz Vinkovaca, Miloš Živanović iz Beograda, Edi Shukriu iz Prištine, Marko Pogačar iz Splita te Ksenija Jus iz Ljubljane, koja je svirala gitaru. Oni su prvo čitali, odnosno recitirali svoje pjesme, da bi potom odali počast poznatim pjesnicima "subverzivcima" kao što su Kosovel, Sever, Tucić...
Rakovac je u "međutočkama" čitao poeziju Krleže, Šimića, Daviča i drugih klasika da bi se odvažio i na jednu svoju pjesmu. Tragajući za tom nekom subevrzivnošću, odnosno revolucionarnošću koja je poveznica cijele večeri, suvremeni autori koje smo čuli preksinoć idu putem ironije, dok je glavni osjećaj otuđenost više nego entuzijastična angažiranost kojom bi promijenili svijet. Oni imaju volju za promjenom, ali izgleda da se osjećaju previše izdvojenima i nemoćnima da bi išta postigli.
Njihovi stihovi baš i ne vrište, više stenju, ali baš zato daju prilično dobru sliku općeg stanja u dijelu društva koji bi mogao, možda, potaknuti promjene.
Na kraju prvog dijela kao posebni gost pojavio se i Rade Šerbedžija te iznimno nadahnuto, pravo glumački, izveo svoju "Do posljednjeg daha", u što je uključio publiku. Našalio se da je zapravo predgrupa za nastup Predraga Lucića i Borisa Dežulovića koji su čekali sa strane, a jednom kada su konačno preuzeli mikrofone, pokazali su volju da dugo pričaju, pjevaju i zabavljaju publiku.
Vjerojatno bi to potrajalo da im Duško Ljuština nije dao znak da završe jer zadnji brod kreće prema Fažani. Lucića i Dežulovića to nije previše obeshrabrilo te su pjesmu o Bobu Dylanu i Thompsonu pjevali izlazeći s publikom iz prostora Ljetnog kina. Lucić i Dežulović bili su onaj "Ludež" u nazivu "Viva Ludež", ekipi koja je u ono "mračno doba" (komunističko, ne ono poslije) pokrenula satirički i u pravom smislu subverzivni, za vlast opasni Feral Tribune koji nažalost više ne izlazi.
Lucić i Dežulović se problemima u društvu smiju i bez pardona ismijavaju poznata lica iz javnog života, a ovdje su se predstavili "Melodijama Vange i Galeba" u kojima su izveli i neke nove pjesme, poput one o novom splitskom gradonačelniku Baldasaru koji reče da "voli Arsena, drage su mu i neke Thompsonove pjesme, ali najviše voli Leonarda Cohena".
Ergo, pjesma je "Geni, geni Coheni", a imaju i jednu sastavljenu od izjava premijera Milanovića. Kako smo ipak tek ušli u novu zajednicu država, prvo su, na radost publike zapjevali "Euroslaaaaavijooo" nakon čega je uslijedila "Sluga stranog kapitala". Nije izostao ni njihov veliki hit "Dajla, Dajla me" ili ona o komunistima koji su postali najveći vjernici.
Ovo je pak bio uvod u "duhovni" blok u kojem su se dotakli zdravstvenog odgoja te dakako Crkve, posvetivši jednu pjesmu i jednom hrvatskom župniku koji je bio sretan kada su u Srbiji premlatili sudionike gay parade.
S jedne strane Lucić i Dežulović jesu subverzivni, oni su pametni i znaju kamo gađaju svojim stihovima, ali su prije svega zabavljači. Opet, zato i jesu svima razumljivi. (M. RADIĆ, snimio A. KANCELAR)