Glazba treba, kao i život, biti različita - i egzaltirana i lijepa i tiha i munjena. Večeras će sve biti meko i nježno, kazala je Tamara Obrovac u subotu u uvodu svog tradicionalnog, devetog koncerta za Valentinovo na rasprodanoj Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta. Tako je i bilo, na radost Tamarinih poklonika, još više ljubitelja komornog jazza.
Odlični glazbenici
Iako u središtu svojom jedinstvenom pojavom i glasom, a u nekoliko pjesama i profinjenim dionicama flaute, za visoku umjetničku razinu 90-minutnog nastupa treba istaknuti i preostalu trojicu odličnih glazbenika. Pored dugogodišnjeg Tamarinog suradnika Uroša Rakovca na gitari i mandolini (u jednoj je pauzi iskreno nahvalila njegovo kreiranje harmonija), maštovitim aranžmanima i impresivnom izvođačkom suptilnošću kojima su repertoarom nježnih i rjeđe izvođenijih skladbi gradili širok emotivni raspon od ljubavi i čežnje do tuge i boli gubitka, isticao se talijanski dvojac - Salvatore Maiore na kontrabasu i, posebno, multiinstrumentalist Matt Renzi na oboi, klarinetu, a povremeno i iznimno sugestivno na manjoj udaraljki, na kojoj je proizvodio mantrični efekt kao da svira na indijskom mridangamu. Njegova, pak, oboa, koju Tamara duhovito nazvala 'modernom zrmanom sopele', najljepše je zvučala u skladbama "Sama, bez tebe" i "Stila".
U intimističkoj atmosferi donekle je bržeg tempa, kao i u studijskom zapisu, zvučala tek "Ne plači Lucija" (tekst Daniela Načinovića), no to nimalo ne znači da je dominantno tih, komorni repertoar patio od dinamičnosti. Instrumentalne improvizacije u 'repu' pjesama, pojačane Tamarinim vokalnim improvizacijama (posebno dojmljivim za izvedbe "Oproštaja"), činili su poseban kvalitet koncerta.
"Dolor" za bis
Uz pjesmu "Stila", možda je vrhunac koncerta, subjektivnim sudom, ali i reakcijom upućene i usmjerene publike, bila zaključna izvedba "Uzničke", lijepe skladbe s "Črnog kosa", Tamarinog albuma gradišćanskih narodnih pjesama iz 2005. godine, koja melankolično, ali ne sumorno i bezizlazno, oživljava osjećaje čovjeka u zatvoru. Ništa čudno što je nakon ove jednoipolsatne koncertne poslastice dug pljesak publike završio bisom, izvedbom pjesme "Dolor". (Zoran ANGELESKI, snimio Manuel ANGELINI)