U dvorani Adris, sinoć je u sklopu Avantgarde Jazz Festivala održan koncert Amire Medunjanin, za kojeg se tražila karta više. Bosanska Billie Holiday, koncertnu je večer otvorila pjesmom "Imam jednu želju", koju je publika odmah prihvatila i ispod glasa zapjevala.
Upravo to, početno i sramežljivo uzvraćanje pjesme, nagnalo je pjevačicu bosanskih sevdalinka i ništa manje lijepih makedonskih i srbijanskih narodnih pjesma da se obrati publici riječima kako ona nije za pozornicom da pjeva a publika šuti, već da su oni tu da joj uzvrate pjesmom i zajedno "odrade" koncert. Publici, u kojoj su se pored Rovinjaca, našli i Umažani, Puljani i Riječani, dodatnih poziva više nije trebalo. Koncert je krenuo i završio višeglasjem.
No, gotovo i prije samog koncerta Amira, koja izvrsno i duhovito komunicira s publikom, osvrnula se i na svoje drugo gostovanje u gradu svete Eufemije.
- U Rovinju sam drugi put u životu. Drugi put i drugi koncert. Zavezat ću se lancima za drvo da ostanem. Molim, usvojite me, zamolila je ova iznimna Sarajka kojoj, da se pita ovdašnja publika, želja ne bi bila uskraćena.
Tijekom koncertne večeri, redale su se pjesme od "Eleno kerko", "Sejdefu majka buđaše", iznimne Šantićeve pjesme "Što te nema", preko "Stade se cvijeće rosom kititi", "Karanfile cvijeće moje", "Kradem ti se", "Ajde Jano" i drugih da bi na bisu otpjevala i jednu starogradsku, i kako kaže, njenoj majci jednu od najdražih "Ima dana kada ne znam što da radim". Uslišala je i posebnu želju publike i otpjevala prelijepu, emocijama nabijenu pjesmu "Zajdi, zajdi".
Inače, Amirin božanski glas savršen je instrument kojim pjevačica bezuvjetno vlada. Prostor u kojem nastupa jednostavno i lagano bojom i kvalitetom glasa oslikava emocijama, pri tom naizmjence mijenjajući paletu osjećaja i raspoloženja publike. Tijekom koncerta bilo je dovoljno zaklopiti oči, slušati i odlutati. Gdje? Na to pitanje, možda je i djelomično odgovor ponudila sama pjevačica objašnjavajući razlog zbog kojeg posljednji album nosi naziv "Silk&Stone".
- Ne želim biti patetična, ali kad razmišljam o ovim prostorima, o tome što nas je sve "ishandralo" kroz stoljeća, što se sve izdržalo i izdržava, riječi koje mi padaju na pamet su svila i kamenje. Svila govori o nježnosti, krhosti, emocijama pjesama i autora koji su ove divne stihove napisali pred dvjesto, tristo i četiristo godina a ja sam sigurna da narod koji ovako piše ne može, a da ne valja.
S druge strane, kamenje/stone odnosi se na naše žene jer one doista jesu stijene ovog društva, pojasnila je Medunjanin, poručivši, uz jedno sorry muškarcima, da su žene s ovog prostora "totalno cool".
Uz glas Amire Medunjanin, koji nužno i ne treba instrumentalnu pratnju, bilo je gušt slušati i njenog kontrabasistu Nenada Vasića te "rođenog Sarajliju Boška Jovićana gitarom. Na tragu crnog bosanskog humora, koji je kako veli Amira Medunjanin, osigurao i osigurava opstanak Bosne i Hercegovine (jer u protivnom bi svi poludjeli), pjevačica je kroz suze, a spominjući, dakako, poplave i ljudsku tragediju, prepričala telefonski razgovor s prijateljicom iz Maglaja.
Interesirajući se kako je, od prijateljice je doznala da se ona već danima nije pogledala u ogledalo. A kada je to konačno i učinila Amiri je poručila da "izgleda baš kao da ju je poplava izbacila". To je Bosna, to je "Silk& Stone", zaključila je iznimna Sarajka i žena savršenog glasa Amira Medunjanin. (N. ORLOVIĆ RADIĆ)