Medulinska nogometna kronika Renata Lorenzina

Unione sportiva medolinese na Vižuli 1926.
Unione sportiva medolinese na Vižuli 1926.

Zahvaljujući Medulincu Renatu Lorenzinu, povijest medulinskog nogometa otrgnuta je zaboravu. O najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu u Medulinu tijekom nekoliko desetljeća zbori njegova knjiga "Nogometna sjećanja - medulinska nogometna kronika" čija je promocija u subotu u 18.30 sati u hotelu Belvedere. Lorenzin je bivši nogometni igrač i trener rođen 30. srpnja 1926.

Knjiga od gotovo 300 stranica nastajala je, kaže Lorenzin, cijeli njegov život. Naime, pisao je memoare u kojima je puno prostora zauzeo upravo nogomet, njegova ljubav koja se rodila još kad je kao 12-godišnjak boravio u internatu u Italiji. Intenzivniji rad na knjizi krenuo je kad mu je Bruno Radošević, predsjednik NK Medulin 1921, predložio da napiše knjigu o medulinskom nogometu.

Općina Medulin financirala je izdavanje knjige, a Lorenzin se odrekao honorara u korist medulinskog kluba. Svestran i iznimno pedantan, pokazuje nam svoje bilježnice ispisane urednim rukopisom, ispunjenim tablicama, imenima, godinama, fotografijama, pažljivo sortirane fotofilmove… Osim nogometa, njegova ljubav je i fotografija, pjevanje i crtanje. Porijeklo vuče iz Italije pa su i njegove zabilješke sročene na talijanskom jeziku.

U svoj se Medulin vratio 1947. Iako mu je bilo obećano da će dobiti posao, to se nije ostvarilo. No, počeo je igrati nogomet za Tvornicu cementa.

- Kad bismo završili utakmicu, skupljao se novac od radnika i to bi dali meni jer nisam nigdje radio. Tada me primijetio netko iz Rijeke i pozvali su me da igram za njihovu Lokomotivu. Prvu smo utakmicu igrali protiv Orijenta. U ono vrijeme Lokomotiva je bila slaba i na toj utakmici za kup ja sam dao dva gola. To je bila senzacija. Lokomotiva je potukla Orijent! Od toga dana su me zavoljeli, bili su stvarno dobri dečki. Tamo sam igrao oko godinu dana. Kad su Amerikanci otišli, prijatelji iz Tvornice cementa su mi poslali pismo da dođem i da imam posao jer su htjeli da se vratim  igrati nogomet. Zbog nogometa sam dobio posao. Mene je lopta spasila u životu, priča Lorenzin. (T. GRBIĆ)

CIJELI RAZGOVOR ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.


Podijeli: Facebook Twiter