Tražila su se mjesta više za gostovanje Zijaha Sokolovica u cetvrtak u atriju pulskog Povijesnog muzeja Istre. U sklopu programa Ljeto na Kaštelu 2010 predstavio je monodramu "Meduigre 0-24", svoj posljednji komad omiljenog mu formata, scenski konkretnog i nepretencioznog, a sadržajno upakiranog u splet prica, dosjetki, poeticnih momenata (sa spretnim referencama na klasike) i, cini se kod njega neizostavnim, banalnim i vulgarnim upadicama.
Zijah Sokolovic je tijekom svoje duge i upecatljive glumacke karijere potvrdio i dokazao svoju umjetnicku karizmu, istancan senzibilitet za scenski prostor, vrijeme i rijec i nemali je broj onih koji ga vjerno prate, posebice u posljednjim izletima u monodramu, u svojevrstan stand-up, zabavu za raju.
Upravo je to ono što istovremeno privlaci Sokolovicevim pripovijedanjima, ali i što odbija one koji cijene njegovu poeticnost, profinjenost, mudrost i eleganciju glumackog duha. "Meduigre 0-24" potvrduju sve spomenuto. Donose dozu njegovog nepresušnog šarma, njegovo poznavanje i (re)interpretiranje velikana svjetske literature (ovdje je to Cehov i, posebno, njegov "Višnjik") i vješto podilaženje najsurovijim strastima publike svih generacija.
Nadahnuto Sokolovic prica o muško-ženskim odnosima, s, naravno, cestim aluzijama na seks, pa i predvidljive bracne i obiteljske situacije. Dotice se, doduše površno, politicara, a najveci sadržajni intenzitet izaziva detaljima iz svacije svakodnevice, poput problematike tuširanja, održavanja svježine cvijeca u vazi (no i radosti njegovog primanja), posjete kazalištu, gradske vožnje automobilom…
Te su "meduigre", uz socne i teške psovke, postizale najvecu interakciju izmedu glumca (za barskom stolicom, stolicem i uz cašu vode) i opuštene publike. Zijah Sokolovic voli publiku, ona to zna i uzvraca njegove simpatije srdacnim docekom i još srdacnijim pozdravom. Tako je bilo i na pulskom Kaštelu, nakon gotovo dvosatne Sokoloviceve monodrame. (N. HAUSER, snimio N. LAZAREVIC)