U Sveucilišnoj knjižnici jucer je otvorena Spomen-soba Mije Mirkovica, intelektualca o cijoj erudiciji svjedoci i bogata knjižna grada, oko 4.000 naslova koje uz starinski pisaci stol, stolicu, radio-aparat, tintarnicu, pepeljaru, poneku fotografiju i cine spomen-sobu. Iako je Mirkoviceva ostavština knjižnici ustupljena još davne 1978. godine tek je sada ona uredena tako da može biti predstavljena javnosti i na nacin dostojan Mije Mirkovica - poznatog rakaljskog pjesnika Mate Balote. Ostavština Mije Mirkovica se prvenstveno sastoji od knjiga i casopisa koje je sakupljao tijekom svog života.
To nije njegova kompletna biblioteka, ali su ovdje dvije trecine od ukupnog broja knjiga. One su uredno popisane i posložene u originalnim ormarima i policama kakve je Mirkovic imao u svojoj sobi i koje su dio inventara ostavštine, kazala je voditeljica knjižnice mr. sc. Tijana Barbic-Domazet dodavši da je grada najviše svjedok vremena zanimljiva kakvom povjesnicaru, istraživacu. Mirkovicev sin Anton Tone Mirkovic napomenuo je da je biblioteka od Drugog svjetskog rata naovamo smanjena za oko 2.000 naslova. Nešto je ostavljeno srpskoj biblioteci na cuvanje, oko 500 knjiga je spaljeno, a kako veli Tone bilo je poslije rata perioda kada je njegov otac razmišljao i o prodaji knjiga da bi financijski ojacao. Jako mi je drago da je spomen-soba konacno obnovljena i jasno, drugacije nisam mogao ni zamisliti. To je ono što smo sva cetvorica brace htjeli 1978., u vrijeme ustupanja biblioteke, kazao je Mirkovic te istaknuo da se 12 godina trudio da spomen-soba zaživi.
Jedan od zidova Spomen-sobe krasi i krletka, što je detalj iz života Mije Mirkovica koji je mnogima vjerojatno nepoznat. Naime, ovaj se svestrani akademik intenzivno "zabavljao" pticama, a prema rijecima njegova sina u jednom ih je trenutku imao cak 147. Jednog je kanarinca bakrene boje, doduše prepariranog, Tone Mirkovic i sacuvao.