Dalibor Matanić vraća se na daske Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula gdje će u subotu u 20 sati biti premijerno izvedena predstava "Egzorcizam". Iako naslov asocira na filmski klasik Williama Friedkina "Egzorcist", predstava s njim nema veze nego se radi u potpunosti o Matanićevom tekstu kojeg je i režirao, a u glumačkoj ekipi su Nika Ivančić, Helena Minić Matanić, Lana Gojak, Senka Bulić, Janko Popović Volarić i Marko Braić. Nakon subotnje premijere, slijede reprize "Egzorcizma", koje su na programu od ponedjeljka do subote, svake večeri u 20 sati. Zanimljivo je i da večer nakon pulske premijere Matanića čeka još jedna premijera i to ona televizijska jer će u nedjelju na prvom programu HTV-a biti prikazana prva epizoda serije "Novine" koju je režirao.
Na "Egzorcizmu" se radi intenzivno, i kako kaže Matanić predstava je fizički puno zahtjevnija od višetruko nagrađivane "Thelme & Louise" koju je Matanić režirao u INK-u i iz koje je i u ovoj novoj predstavi angažirao dio glumačkog ansambla. Uz to, glazbu za "Egzorcizam" rade Puljani, braća Alen i Nenad Sinkauz koja su i autori glazbe i za Matanićev hvaljeni film "Zvizdan" za koji se sprema nastavak.
- Kako je nastala predstava i zašto se pojavljuje baš u ovo vrijeme?
- Moja autorska namjera je analizirati pojam sotone u modernom društvu, koji se izdiže iznad podjela na religiju i ateizam, nego je fokusirano na neko kolektivno generiranje zla, okretanje ljudi od nekih humanih i etičkih principa. Znači, pričamo o svijetu gdje mržnja i netolerancija postaju dominantni gdje se zaboravlja to da je jedino rješenje za neki bolji svijet to da čovjek krene u vlastito individualno pročišćavanje, da se posegne za nekim kvalitetama života, od humanog, etičnog, od oprosta kako bi samog sebe očistio od lošeg i negativnog. Pričajući o borbi za takav svijet pokušavamo se boriti za pročišćavanje od đavla, ustvari za neki kolektivni egzorcizam, a ustvari pročišćavanje društva. Vidljivo je kod nas i u cijelom svijetu kako se lagano neki normalni život okrenuo ka nekom zlu. Sama predstava podijeljena je na tri čina. Prvi dio je "Religija" u kojoj egzorcizam gledamo iz religioznog pristupa. Drugi čin je sotonistički, sotonizam koji gazi po duhovnom, gazi po religiji s nekim svojim, na prvi pogled atraktivnim principima i da bi s trećim činom išli u ljude, što je po meni esencija pročišćavanja. To su ljudi, individualci, kada više nije bitno je li netko religiozan ili ateist, jer ako se krene zajedničkim snagama prema nekim visokim principima se može ubijati zlo. Tekst smo radili kroz cijeli proces, s glumcima i tokom procesa smo definirali finalni tekst.
- Najavili ste negdje da će predstava biti provokativna. Je li to propagandni štos ili stvarno očekujete da će ljudi biti šokirani?
- Ja se nadam da će neke stvari koje smo radili izazvati jezu kod publike. Meni je bilo izazovno raditi temu koja se naslanja na horror žanr, raditi je u kazalištu, u kompletno drugačijem procesu od filma. Mislim da bi isto tako uznemirujuća mogla biti ta količina emotivnog suočavanja likova jednih s drugima i samih sa sobom i to neko posezanje ka nekoj katarzi, kao i obračun s nekim vlastitim devijacijama. Mislim da je to jedan jezovito-emotivni koktel. Nadam da bi trebao izazvati nešto kod publike od nekih najmračnijih podražaja do nekih najuzvišenijih.
- Hoće li, kao i u "Thelmi & Louise" publika imati prilike sudjelovati? Tamo je publika imala prilike donijeti konačnu odluku o sudbini protagonistica te je dobila pištolje. Hoće li ovdje možda dobiti križeve?
- Ne, ovdje je publika sastavni dio tog obreda koji se vrši. Oni nisu publika, nego su ljudi koji su se okupili na javnom obredu i njegovi su akteri, ali neka se ne boje, nećemo im davati križeve u ruke. Samo prisustvo takvom činu već daje neku vrstu interakcije.
- Veći dio glumačke ekipe u "Egzorcizmu" je glumio i u "Thelmi & Louise" koju ste također režirali. Tu je četvero glumaca odnosno glumica iz te predstave - Helena Minić Matanić, Lana Gojak, Senka Bulić i Janko Popović Volarić. Kako to?
- Meni je vrlo izazovno i sviđa mi se raditi u INK-u, odlična je suradnja s ljudima iz kazališta, a s druge strane tu mogu provesti u naum da se baš ovdje okupi neka vrsta trupe. Uz te glumce tu sam i ja, plus dvoje mladih glumaca kao dodatak tako da je to jedno izazovno igralište sa svim ovim nadarenim glumcima i to igralište bi moglo pričati o nekim temama koje su jako univerzalne i mogu biti atraktivne gdjegod dođemo i koje mogu dodatno pronijeti glas o INK-u izvan regije i šire, kao što je bilo s "Thelmom & Louise", a nadam se u ovom slučaju i još dalje.
- Možete li kao čovjek koji radi ovdje, a nije iz Pule, procijeniti koliko je INK sa svojim predstavama prepoznatljiv u ostatku Hrvatske?
- Svako tzv. regionalno kazalište ima svojih problema u prezentnosti i šire. Siguran sam da ova predstava može ići u tom smjeru pa dogovaramo što brojnija gostovanja, više aktivnosti na festivalskoj sceni, da se pročuje za ono što se tu radi. Konkretno, kad smo radili ovu predstavu odmah smo se dogovorili da se napravi interakcija sa Zagrebom, ali volio bih da ova predstava ide i izvan granica Hrvatske. Trudit ćemo se da se bolje čuje za ovu predstavu.
- Koji su vam planovi i što se tiče INK-a i što se tiče filmske karijere?
- Veseli me da se svako malo dogodi ova suradnja s INK-om i njegovim timom. Uz predstavu koju radimo pokušavamo napraviti i neki niskobudžetni film koji radimo u Vodnjanu tako da se na neki način spoji ova predstava u INK-u i film kao neki multimedijalni projekt. Zabavno mi je što u subotu imam premijeru "Egzorcizma", a u nedjelju je na televiziji premijera moje serije "Novine".
- Koja bi bila poruka predstave i poruka onima koji se dvoume da dođu vidjeti predstavu?
- Mislim da ljudi često ukazuju na zlo oko njih i ukazuju na zlo koje je prisutno mimo njih, a ne shvaćaju da bi ustvari trebali pročistiti zlo unutar samih sebe i time učiniti ovaj svijet boljim. Sotona i zlo su forme koje se olako shvaćaju i bez obzira s kojeg gledišta uzeli, religijskog, ateističkog ili nekog spiritualnog između. Čini mi se da se u jednom trenutku mogu ujediniti sva ta tri gledišta i da je borba za pročišćenje od zla i borba da iz sebe izbacimo ono najmračnije.
- Što očekujete od serije "Novine" koja ima premijeru na HTV-u u nedjelju, kako mislite da će je prihvatiti publika koja je vezana uz novinarstvo i publika koja o tome ne zna ništa?
- Nadam se da će publika vidjeti moju strast da radim prvu TV seriju. Dugo sam to odbijao jer nije bilo projekta koji su mi bili zanimljivi pa kada su došle "Novine" prema scenariju Ivice Đikića i drugog člana produkcije, to je bilo nešto…
Televizija se radi kao film, ono što publici a naročito ljudima koji su bliski toj temi može biti zanimljivo je vidjeti tu nemilosrdnu analizu današnjeg društva gdje se novinarstvo i istina degradiraju, stavljaju se u drugi plan, pod kontrolu nekih poluga moći i tu je ta nemoć novinarstva i borba novinara da dođu do neke pozicije da to izbace van. Bez obzira što se nismo vezali ni za jednu aktualnu osobu i neki slučaj, mada kod nas toga ima puno, na neki ludi način kako smo krenuli snimati seriju početkom ove godine se aktualnost počela vezati za nas. Znači da smo eksplicitno krenuli u analizu novinarskog društva i sam Đikić je bio i još uvijek je novinar. Meni je uz to bilo zanimljivo napraviti seriju koja je univerzalna, koja ne analizira samo hrvatsko društvo, i po nekim sjajnim reakcijama koje imamo vani nadam se da smo u tome uspjeli. Htio sam da publika u Hrvatskoj napokon ima jednu ozbiljnu seriju i po uzoru na neke sjajne strane serije. (Mladen RADIĆ)