Za Massima Savica prošla je godina bila iznimno uspješna, a ova bi mogla biti i još uspješnija s obzirom na cak devet nominacija za Porin, medu kojima su one za hit godine, pjesmu godine i album godine "Dodirni me slucajno".
Njega ce promovirati na koncertu u subotu, 21. travnja, u 21 sat u pulskom Domu hrvatskih branitelja, u kojem ce nastupiti nakon uspješnih nastupa u Hrvatskoj i susjednim zemljama.
Na ovom albumu okupili ste cak pedesetak suradnika. Zašto toliko?
- Zato da se jedan uski tim ljudi ne umori u kreativnom smislu radeci cijeli album. Otkrio sam da je idealno da jedan producent radi maksimalno cetiri kompozicije.
"Iz jednog pogleda" i "Dodirni me slucajno" afirmirali su se kao hitovi, no postoji li neka pjesma na albumu koja još nije objavljena kao singl, a voljeli biste da ljudi na nju malo više obrate pažnju?
- Jasno, takva pjesma postoji, ali ne moram moliti ljude za pažnju. Mislim da su "Iz jednog pogleda" i "Dodirni me slucajno" samo zagrijavanje za najjacu pjesmu na albumu - "Krug u žitu". To govorim iz prakse, ne teorije, jer vidim kako ljudi reagiraju na tu pjesmu na koncertima.
Kome se u mislima obracate kada pjevate pjesme "Sretan put" i "Bez uvrede" s obzirom na to da se u vašem glasu u ovim skladbama osjeca odredena gorcina?
- Obje su pjesme posvecene loše investiranim emocijama, ali da nema grešaka, ne bismo nikada naucili što je to dobro investirana emocija. Dakle, u pjesmi "Sretan put" govori se o opuštanju u trenutku završetka jedne ljubavi, kada ti postaje jasno da više nekoga ne poštuješ. Samim time ljubav je nemoguca. "Bez uvrede" je pjesma koju je napisala Ines Prajo, jedan autoironican tekst koji govori o nebitnosti materijalnoga koje se nalazi u jednoj ženskoj torbici.
Biste li mogli reci da ste pronašli sebe kada se radi o glazbenom stilu ili opet postoji mogucnost da snimite album kao što je bio "Elements"?
- Imam puno pjesama koje cekaju da budu završene. I te pjesme stvarno jesu na tragu autorskog potpisa koji mi se dogodio na albumu "Elements". Medutim, našao sam zvuk koji mojoj publici najviše odgovara i to sad ne bih žrtvovao nizašto na svijetu, jedino mogu reci da je suradnja s kompozitorom P'Eggyjem Martinjakom rezultirala jednim blagim pomakom k modernijem zvuku i mislim da je to put kojim cu se kretati u buducnosti.
S grupom Dorian Gray svojevremeno ste postigli uspjeh obradom pjesme "The sun ain't gonna shine anymore" Frankieja Vallija i Four Seasons koju su proslavili Walker Brothers. Ako me sjecanje ne vara, jednom ste ispricali da je Scott Walker cuo vašu verziju pjesme pa me zanima kakva je bila reakcija i jeste li se tada morali muciti oko dobivanja autorskih prava?
- Ne, nikada se ne mucim oko dobivanja autorskih prava jer uvijek obradim pjesmu s jednim glazbenim dignitetom i pošteno potpišem autora. Istina je, proslavljeni jugoslavenski rock kriticar Peca Popovic urucio je album "Sjaj u tami" Scottu Walkeru u Amsterdamu i gospodin Scott je kurtoazno izjavio da je to sve vrlo interesantno. Isto bih ja danas napravio da mi netko obradi neku moju pjesmu, a moram dati odgovor odmah. Da donesem trezveni sud o nekoj kompoziciji, treba mi barem šest mjeseci. (Razgovarao Mladen RADIC)
CIJELI INTERVJU PROCITAJTE U TISKANOM IZDANJU OD SUBOTE.