U čast i slavu pola stoljeća od pojave prve generacije Maseratijeve prestižne limuzine quattroporte, ovih je dana održana premijera šeste generacije jednog od najluksuznijih svjetskih modela automobila najprestižnijeg limuzinskog razreda.
Nagli gospodarski razvoj početkom šezdesetih godina i pojava nove generacije milijardera nagnali su Maserati na razmišljanje o konstruiranju prestižne limuzine. Na posao se bacio i njihov legendarni dizajner Pietro Frua tako da je 1963. godine bio dovršen - quattroporte.
Unatoč ne pretjerano originalnom nazivu, automobil se dopao mnogima, a i u tehnološkom smislu predstavljao je avangardan proizvod. Jurio je 200 kilometara na sat, pokretao ga je benzinski motor zapremine veće od četiri litre, snage 250 KS. Tu je bio i automatski mjenjač i obilje luksuza.
Sljedeće generacije quattroportea nisu bile toliko dojmljive, posebno ne one što su se kretale godinama bremenitim naftnom krizom, no peta, još uvijek aktualna generacija opet je zasjala vrhunskim sjajem.
Najnovija, šesta generacija koja se u prodaji očekuje na jubilarni rođendan 2013. godine, također je - u estetskom i tehnološkom smislu - pravi biser. K tome, s obzirom na to da je ponosna automobilska tvrtka iz Bologne posljednjih 15 godina u vlasništvu kompanije što se nalazi pedesetak kilometara sjeverozapadnije, dobro nam znanog Ferrarija, motori dolaze iz Maranella. Sama pak proizvodnja quattroportea smještena je u Modeni.
Izgled limuzine, čija se dužina proteže iznad pet metara (uostalom i aktualna generacija ima dužinu od 5.052 mm) je izvanredan spoj agresivnosti i luksuza. Istaknuti su i retro detalji, no u svakom smislu možemo govoriti o jednom od najupečatljivijih i najoriginalnijih izdanja talijanskog poimanja prestižnih automobila. Budući da je k tome Quattroporte istinski drugačiji od u ovoj klasi dominantne njemačke konkurencije, vrata uspjeha širom su mu otvorena.
Za pogon luksuzne limuzine brinut će se Ferrarijevi motori - osamcilndarski koje pronalazimo i u modelima 458 Italia i California. Snažnijem je 578 KS, dok se kod slabijeg snaga spušta na 489 konja.
Dinamički su podaci u ovoj fazi još uvijek nepoznati, no ako za usporedbu iskoristimo Ferrarijeve modele - ubrzanje od nula do 100 km/h moralo bi biti ispod pet sekundi. O maksimalnoj je brzini suvišno govoriti jer će je proizvođač biti prisiljen elektronski limitirati na 250 km/h.
Ekološka podobnost, prosječna potrošnja? Pustimo to ipak za - neku drugu prigodu. (E. PRODAN)