Svoj 34. rođendan večeras će dugovječni Gustafi proslaviti besplatnim koncertom u šatoru u Žminju, a pored aktualne postave, u bendovskoj inačici Veterinari, uz frontmena Edija Maružina i Čedu Mošnju, nastupit će i stariji, iznimno važni članovi Gustafa Vlado Maružin, Rusmin Obić, Alen Peruško i Davor Milovan Bili, Davor Dragosavac, te novi "veterinar" Marko Kalčić. U ovoj istarskoj glazbenoj instituciji, od njihova prvog koncerta 27. prosinca 1980. u Vodnjanu do danas, sviralo je i pjevalo 60-ak glazbenika. Uoči koncerta razgovarali smo s frontmenom Edijem Maružinom.
- Za vašeg prvog nastupa u Vodnjanu koncem 1980. rekao si da je bilo treme kao u priči. Nestaje li trema s godinama koncertnog iskustva ili vas i dalje prati kao nekakvo gorivo u komunikaciji s publikom?
- Naravno da trema u tom obliku ne postoji, isparila je kroz svo to vrijeme. No, taj adrenalin u određenom obliku postoji i dalje, iako ne bih rekao da je to u svrhu poboljšanja komunikacije s publikom. Dapače, ono što mi u zadnje vrijeme nedostaje, ne u smislu da mi fali, već da me nije volja, jest verbalna komunikacija s publikom. Dok smo u prvim danima imali oslonac u toj verbalnoj komunikaciji, danas me više jednostavno nije volja pričati na pozornici. Na kraju, tamo smo da sviramo, a ne da pričamo viceve i dosjetke. Pozdravim, predstavim, zahvalim se, no zbilja me više nije volja dodvoravati se publici kojekakvim dosjetkama ili što je još gore, animirati ih onim: "'Ajmo ruke gore!" "'Ajmo ekipo!" "'Ajmo sada svi u glas!" itd. Dapače, nekako mi se čini da time vrijeđam svoju publiku, smatrajući ih imbecilima ili, u najbolju ruku, penzićima na fizioterapiji. Mislim da to nisu zaslužili. Ja dajem sve od sebe, kroz svoju muziku, kroz svoje pjevanje u svakom trenutku, i više od toga smatram da nije potrebno.
- Što mogu očekivati posjetitelji večerašnjeg koncerta?
- Pa to je gotovo obiteljska fešta, jedno malo, skromno slavlje i okupljanje za sve naše prijatelje i simpatizere, kakvi jesu da jesu, odakle jesu da jesu i koliko god bili dugo s nama. Za one stare i za one mlade, kao i za one koji će to tek postati. Ništa pompoznog, ni glamuroznog, bez vatrometa i parada, bez velikih imena, samo jedna svetkovina posvećena rock 'n' rollu, koji je zadnje vrijeme u nas na vrlo niskoj razini (pritom ne mislim razini kreativnosti, već popularnosti i primjenjivosti u praksi). Iskrena i poštena svirka za one koji vole rock 'n' roll. Pozornicu će s nama, dakle s oficijelnim "mladim" Gustafima i onim starijima - Veterinarima, podijeliti i mlade snage, kanfanarski Mamuti i pulskoistarski Firepost.
Volio bih da se jednog dana, na tom rođendanskom koncertu pojavi ona ista ekipa od 27. 12. 1980., a svima je to bio gotovo prvi koncert - to su Nafta (sadašnji KUD Idijoti ili Saša 21), Visoki napon (sadašnji Spoonsi - ako Romeo još svira) te Kamilica (od kojih je, ja mislim, samo Đole Macola glazbeno još aktivan). A tko zna, možda to bude već sljedeće godine, jubilarne 35. obljetnice. Bilo bi mi jako drago. (Zoran ANGELESKI)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU