Marko Oparnica, učenik Medicinske škole u Puli, svoju je županijsku titulu najboljeg Engleza među strukovnjacima obranio i na državnom natjecanju. Najbolje se služi engleskim jezikom među svim učenicima 2. razreda strukovnih škola u Hrvatskoj, potvrđeno je na 21. državnom natjecanju, održanom prije dva tjedna u Šibeniku. U kategoriji strukovnih škola natječu se učenici drugih i četvrtih razreda, ali valja napomenuti da rješavaju iste testove kao i gimnazijalci.
I njemu, ali i njegovoj mentorici profesorici Ines Baus to je bio prvi odlazak na državno natjecanje. Prvo natjecanje i odmah prva nagrada!
- Imao sam tremu, posebno na usmenom dijelu ispita, ali je bilo jako zanimljivo. Nisam očekivao da ću biti prvi, nikakav rezultat nisam očekivao, zato sam i bio potpuno opušten. Nisam ni znao što me čeka. Osim pismenog testiranja, što mi je poznato sa županijskog natjecanja, ovdje smo imali i usmeni dio gdje smo u tri minute morali opisati zadani pojam, a pisali smo i esej na zadanu temu. Kad se zbroje sve te kategorije, od stotinu mogućih osvojio sam 84 boda, kaže Marko Oparnica. Dodaje da su i roditelji iznenađeni i sretni, mama je i zaplakala kad joj je javio za pobjedu.
Za iznimno znanje Marko je nagrađen Hrvatsko-engleskim frazeološkim rječnikom u izdanju Školske knjige, a osim toga, što je njemu daleko interesantnije, preko British Councila, britanskog savjeta, dobio je vaučer za polaganje jednog od osam ponuđenih Cambridge English ispita. Dobije se međunarodno priznati certifikat, a Cambridge je u cijelom svijetu simbol za kvalitetu. U Medicinskoj školi već su odlučili svog šampiona nagraditi kvalitetnim rječnikom.
- Oba dana u Šibeniku bila su jako napeta. Prvo se rješavao pisani test u dijelovima, sastojao se od testa slušanja, čitanja s razumijevanjem, korištenja engleskog jezika u obliku gramatičkih struktura, tvorbi riječi i rečenica te pisanja eseja kao najbitnijeg dijela, pa smo čekali rezultate svakog od tih dijelova. A onda je došao usmeni dio, organiziran na način kako nikada ne radimo na nastavi, toga nema ni na maturi. Dobiješ, naime, jedan pojam na papiru i nakon tri minute o tome moraš govoriti pred komisijom, što je velik stres. Dok smo čekali u hodniku, imala sam osjećaj kao da sam na faksu i idem na ispit. Rekla sam mu da se opusti maksimalno, jer u pisanom dijelu nije mogao biti bolji, kaže Ines Baus.(D. PALIBRK)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU